1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Municija iz Pariza proizvedena u BiH

Faruk Šabanović17. januar 2015.

Mediji na nemačkom govornom području pišu o "čauri iz Pariza", koja je očigledno proizvedena u BiH, zatim o muslimanima u Sarajevu, o poseti Štajnmajera i šarmu Mostara i njegovih građana.

https://p.dw.com/p/1ELl1
Policijske snage u Parizu
Policijske snage u ParizuFoto: Reuters/Stringer

"Tajna čaure IK 86", naslov je kolumne u austrijskom Standardu, u kojoj pored ostalog piše: "Kao da se radi o rešenju zagonetke pariškog terorističkog napada. Prikazano graviranje označava Igman-Konjic, bosanskohercegovačku fabriku oružja, dok broj 86 predstavlja godinu proizvodnje, dakle 1986. godinu. Sada tu municiju, koja ukazuje na BiH, koriste teroristi.

U Bosni i Hercegovini, mnogi ljude se osećaju kao da je sumnja preusmerena na njih. Naime, većina stanovništva su Bošnjaci, koji potiču iz familija sa muslimanskom tradicijom. Ko ovih dana u Sarajevu razgovara o ubistvima u Parizu, najčešće će čuti sledeće: 'Nisam terorista, a ti teroristi nisu muslimani.' Ovakva reakcija verovatno ima veze i sa srpskom i hrvatskom propagandom u minulom ratu (1992-1995.) koja je paušalnim etiketiranjem Bošnjaka kao terorista, pokušala iste da diskredituje."

Sećanje na žrtve teorističkih napada u Parizu
Sećanje na žrtve teorističkih napada u ParizuFoto: DW

Velike količine ilegalnog naoružanja u BiH

"Osećaj sramote zbog toga što su napad izveli muslimani i želja za ograđivanjem od terora su ogromni. To sve ponekad dovodi i do zanemarivanja realnosti i teorija zavere ('To je uradila francuska tajna služba'). A sada su se pojavile i te proklete čaure! One su legalno mogle biti prodate još u vreme socijalističke Jugoslavije, a mogle su biti ukradene i prošvercovane. Nakon Balkanskih ratova 90-ih mnogo oružja i municije završilo je u privatnim rukama, čak je i italijanska mafija trgovala tim oružjem.

Prema izveštaju Programa za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP) iz 2001. godine, građani BiH su u svojim domovima ilegalno posedovali oko 750.000 komada pešadijskog naoružanja. To znači da svaki peti građanin ima pištolj ili pušku. Samo u periodu između 2009. i 2012. godine, uništeno je oko 4,5 tone municije. Uvek iznova se pojavljuju pokušaji da se uz odluku o amnestiji prikupe nove količine oružja. Ali strah od novog rata je kod mnogih još uvek prilično veliki", piše pored ostalog u tekstu.

Komplikovan odnos sa Francuskom

"Odnos sa Francuskom je komplikovan i vezan za ratna sećanja", kaže nemačko-francuski istoričar Nikolas Mol. "Mnogi bosanskohercegovački muslimani kada pomisle na Francusku pri tome misle na Miterana i njegovo odbijanje da vojno interveniše tokom rata. Kroz te naočare oni Francusku vide kao pro-srpsku i anti-muslimansku zemlju"', kaže još Mol. On ukazuje i na karikature satiričkog nedeljnika Charlie Hebdo, koji je tokom rata bio na strani muslimana u BiH", zaključuje kolumnista Standarda.

Štajnmajer u Sarajevu
Štajnmajer u SarajevuFoto: picture-alliance/dpa/B.v. Jutrczenka

Integracija BiH u EU

Frank-Valter Štajnmajer, nemački ministar spoljnih poslova i njegov britanski kolega Filip Hamond, doputovali su u BiH sa osećanjima brige i nestrpljenja. Skoro 20 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, u BiH se i dalje osećaju posledice rata, piše Berliner cajtung.

"Politički i ekonomski, država stoji pred kolapsom. Pri tome i na svom putu približavanja Evropskoj uniji, ova država je u zastoju. Pre godinu dana, u februaru 2014, došlo je do bunta stanovništva u centru Sarajeva. Vladine zgrade su bile u plamenu. Tragovi tog čina su i danas vidljivi.

'Zamolio bih vas da iskoristite šansu i zakoračite kroz otvorena vrata i povedete BiH napred ka Evropi', izjavio je nemački ministar u BiH. 'Mi ne možemo i ne želimo da prihvatimo, kako zbog ljudi koji tu žive, a tako i zbog susednih zemalja u Evropi, da država trajno tetura', rekao je Štajnmajer. Njegov britanski kolega je naglasio da je 'to ponuda koja se neće ponoviti.'

Odlučujući će biti drugi sastanak. Politički lideri u BiH će potpisivanjem obavezujućeg sporazuma o sprovođenju ekonomskih i institucionalnih reformi u svoje dobre namere morati da uvere partnere iz EU. A protivusluga za to će biti stupanje na snagu Sporazuma o pristupanju i pridruživanju EU", dodaje Berliner cajtung.

Stari most povezuje Istok i Zapad

Novinarka Vizbadener kurira u svojoj reportaži iz Mostara, Stari most predstavlja kao simbol grada, zdanje koje povezuje kulture, religije i konačno obale hercegovačke metropole, koja kako se dalje navodi, predstavlja "predivan i tajanstven deo Orijenta na evropskom jugu i koji bi trebalo posetiti."

Mostar
MostarFoto: DW

"Avantura počinje u Hrvatskoj. Oko 60 kilometara je preostalo od Vrgorca, gde se završava hrvatski auto-put A1, do Mostara, najvećeg hercegovačkog grada sa oko 113.000 stanovnika. Najpre kontrole hrvatskih, a nekoliko metara potom i bosanskohercegovačkih graničara. Neka avantura počne. Atmosfera istočnog bloka ovde se još uvek oseća. Sive kuće i jednostavne poljoprivredne alatke i oprema. I automobili iz detinjstva: nigde kao ovde nema toliko Golfova 'dvojki' iz ranih 90-ih. Oni dominiraju ulicama i izgleda da su masovno uvezeni u postratnom periodu. Neverovatno često nailaze i golfovi u poštansko-žutoj boji. U ovoj zemlji ima i mnogo drugih, davno zaboravljenih, modela: kockasta Opel koza, stare Mercedesove limuzine..."

Poslednja serpentina i prvi pogled na Mostar smešten u dolini, piše dalje autorka reportaže. "Sledeći putokaz ka starom mostu, sve češće se na građevinama uz put pojavljuju rupe od metaka iz ratnog perioda. Do starog gradskog jezgra ide se peške. Tumaranje od nekoliko sati ovuda gde je Orijent posve blizu, živopisan, šarolik i nenametljiv."

Impresivni Mostar

"Na pitanje o hrvatskoj i muslimanskoj obali Neretve, stara gospođa u turističkom birou odgovara: 'To je bilo u ratu. Sada je sve izmešano'. Ali da li je tako i u svakodnevici, pitanje je koje ostaje otvoreno.

Pred džamijom u blizini Krive ćuprije jedan sveštenik čita Kuran i turistima deli brošure o Bogu i islamu. 'Ali, ne cepajte ih i ne bacajte ih', moli ih. Nekoliko metara dalje na zidu sedi jedan gospodin od oko šezdeset godina, pred njim je malena, zastarela, narandžasta pisaća mašina. On piše knjige o psima i mačkama, politici i Titu. Govori sedam jezika i bio je, kako kaže, profesor filosofije na Sorboni. Očigledno je reč o nekome ko zna da živi, a čija brzina pisanja ne sluti brzom završetku novog bestselera."

"Kasno je poslepodne i Sunce obasjava Mostar još jačim svetlom. Jedna od poslednjih fotografija mosta, pre odlaska na obezbeđeni parking. U glavi bezbrojni novi, koloritni prizori i sećanja na grad i njegove ljude, koji su ponovo našli put ka životu. Životu u miru, životu u Evropi", prenosi novinarka lista Vizenbadener kurir svoje utiske iz Mostara.