1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Muzika je damar krvotoka i prirode

6. septembar 2012.

Rođen 1912. u Los Anđelesu, kompozitor Džon Kejdž je čitavo muzičko stoleće okrenuo tumbe. Oslobodio je umetnost sopstvene volje, otvorio je slučaju i dokazao da čak i tišina može biti muzika.

https://p.dw.com/p/164GD
Foto: Getty Images

Ono najbolje ne može da se čuje, već mora da se doživi. Džon Kejdž je to jednostavno nazvano „Tihi komad“, zvanično se zove „4:33“. Dakle, četiri minuta i 33 sekunde. Toliko traju tri rečenice dela u kome neodređen broj muzičara na bini - ne radi ništa. Na praizvedbi 1952. jedan pijanista je seo na klavir, spustio poklopac klavijature, i posle 4 minuta i 33 sekunde ga ponovo podigao. Zatim je otišao. Novine su kasnije pisale da je najveći deo publike bio besan, pa čak i da je neko iz publike povikao da ljude koji izvode tako nešto treba proterati iz grada. „Ljudi na moje ideje i muziku reaguju ili sa entuzijazmom i oduševljenjem, ili se razbesne“, rekao je jednom Kejdž.

Imitirati uticaj prirode

Ali njegova namera nije bila da šokira ljude, već da im „otvori uši“. U prostoru koji je navodno zvučno mrtav, čovek može da čuje damar sopstvene krvi. „Tišina nije odsustvo zvuka već tišina znači da sam promenio stav - da čujem zvuke onakve kakvi jesu. Tišina može biti i vrlo glasna“ - i to je jedna od poznatih izjava velikog umetnika. Kejdžov otac bio je pronalazač, majka je bila novinarka. Mladi Džon je školu završio sa najboljim ocenama. Hte je da postane pesnik, slikar ili arhitekta. Zatim se koncentrisao na muziku. Kompoziciju je učio kod Arnolda Šenberga, i počeo da piše inovativne komade za ansamble sa udaraljkama ili muziku za ples. Jedan od njegovih najpoznatijih izuma bio je preparirani klavir - njega je dobio kada je među klavirske žice ubacio šrafove i eksere.

Muzika Džona Kejdža je promenila muzičku istoriju. Bavio se i muzičkim performansima, pisao radio-igre, muzičke pozorišne predstave. A svojim duhom je zarazio i mnoge mlađe kolege. Kejdž je stalno smišljao nove načine spoznaje zvuka s onu stranu ljudske volje. Muzikom je, kako je govorio, hteo da imitira način uticaja prirode na čoveka. Smatrao je da slušanje njegove muzike ima isti smisao kao i osluškivanje sveta koji nas okružuje. Smatrao je da je smisao oba postupka isti. Doduše, ne i kvalitet.

Autori: Raul Merhen / Saša Bojić
Odg. urednik: Ivan Đerković