1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Na pariskim ulicama sve manje romantike?

9. novembar 2009.

Pariz. Ajfelov toranj. Mnoštvo prelepih znamenitosti, restorana, lokala. Šta još u tom „romantičnom okruženju“ čovek poželeti može? Čari francuske prestonice imaju i svoju drugu stranu medalje, sa manje sjaja i glamura.

https://p.dw.com/p/KRtD
Ejfelov toranj
Ejfelov toranjFoto: picture-alliance / dpa

Oko Ajfelovog tornja je uvek gužva. Saletaće vas ljudi koji prose, ali i oni koji prodaju razne suvenire. Ti ljudi su uglavnom imigranti i svakodnevno beže od policije.

„Mi kupujemo stvari u radnjama za dva evra i prodajemo ih za tri ili četiri“.

Kara je jedan od uličnih preprodavaca koji ispod Ajfelove kule prodaju upaljače ili kape. U danima kada prodaja dobro ide zaradi 50 evra. Zarađujući za život, preprodavci čine dva krivična dela. Preprodaja je zabranjena i mogu biti kažnjeni novčanom kaznom a osim toga, u većini slučajeva se radi o ilegalnim useljenicima.

Pogled sa tornja
Pogled sa tornjaFoto: picture-alliance/ dpa

„Kontrole su vrlo česte. Kada ima puno turista onda ima i puno policajaca. Ponekad dođu sa biciklom a ponekad sa policijskim kombijem“.

On se u Parizu nalazi nepune tri godine, a njegov prijatelj 25-godišnji Vik već šest godina preprodaje suvenire ispod Ajfelovog tornja. Dolazi iz Indije:

„U mojoj domovini, u Pendžabu nisam imao mnogo novca. Ovde u Parizu mogu dobro da zaradim i da kupim sebi moderne stvari“.

Vik je Sik, ali ne nosi turban, moderno je ošišan. Zahvaljujući svojoj partnerki, Francuskinji, s kojom ima dete, dobio je dozvolu boravka u Francuskoj. A njegova partnerka je, zahvaljujući njegovom poslu, saznala mnogo o teškom životu preprodavaca.

Ajfelov toranj (1885-89)
Ajfelov toranj (1885-89)Foto: picture-alliance / akg-images

„Oni ne žele da pokažu koliko im je teško. Gledala sam kada plaču od straha dok ih policija hapsi. Videla sam decu od 13 godina kako prodaju suvenire. Zimi se smrzavaju jer nemaju toplu odeću“.

Vik ne govori dobro francuski i prepušta svojoj devojci da ispriča kako je sa 19 godina, uz pomoć trgovaca ljudima, došao u Evropu:

„Moj partner je došao preko Rusije, neki u grupi su umrli od hladnoće. Bio je šest meseci u zatvoru u Belorusiji i zatim u Ukrajini. Godinu dana njegova porodica o njemu ništa nije znala. Verovali su da je umro. Uspeo je da dođe do Austrije i na kraju sasvim izgladneo do Pariza.“

Snovi uličnih preprodavaca o dobrom životu, bez dokumenata vrlo brzo nestaju. Svejedno da li se nalaze ispod Ajfeolove kule, Akropolja ili Fontane Trevi, ilegalci su uvek na dnu.

autori: M. Cimerman, Ž. Bašić

odg. urednik: N. Jakovljević