1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Kultura

„Nafri“: Pažnja, vodi se polemika!

Krsto Lazarević
6. januar 2017.

Da li u Nemačkoj sme da se govori o „Nafrijima“, i tako između redova implicira kolektivna sumnja? "Nafri" je izraz kojim je policija na Tviteru za Novu godinu označila muškarce iz severne Afrike.

https://p.dw.com/p/2VP2t

Dragi Nafri,

dobro došli u Nemačku. Mi smo veoma gostoljubiva zemlja. To potkrepljujemo činjenicom da smo u proteklih nekoliko godina prihvatili više miliona ljudi koji se ovde osećaju veoma ugodno. U leto 2015. godine su mnogi od vas raširenih ruku i sa plišanim medvedićima dočekani na Glavnoj železničkoj stanici u Minhenu. Radujemo se vašem dolasku i ponosni smo što vam se radujemo. Ima, međutim, nekoliko pravila ponašanja koja se imaju slediti kako bi suživot bio ugodniji.

Naime, mladim muškaracima koji potiču iz severne Afrike, može se desiti da ih policija kvalifikuje kao potencijalne siledžije. Policija će ih na Tviteru nazvati Nafri (severnoafrički intenzivni počinilac) čak iako nije izvršila proveru njihovih dokumenata i uopšte ne znaju da li su već kažnjavani. Muškarci iz severne Afrike su za neke Nemce u principu potencijalni intenzivni počinioci. Nemojte to uzimati previše lično, to je mala cena za život u jednoj od najsigurnijih zemalja sveta.

„Racial Profiling" je u Nemačkoj u osnovi zabranjen, što pored ostalog piše i u Članu 3 (3) nemačkog Ustava. U tom članu se navodi: „Niko zbog svog pola, porekla, rase, jezika, vere ili političkih stavova ne sme biti ugrožen ili favorizovan". Kada se radi o policijskoj kontroli, mnogi Nemci ponekad zaborave, šta piše u Ustavu. Zbog toga, nemojte na njih biti ljuti. Ustav je još relativno mlad i za mnoge Nemce važi tek od 1990.

U Nemačkoj vlada sloboda medija i mišljenja. Ako smatrate da nije dobro da se ljudi kontrolišu samo zbog  boje kože, onda to bolje zadržite za sebe. Nemačko pravo ustvari ne dozvoljava da se vrši selekcija ljudi na osnovu boje kože, ali nemojte na tome insistirati. Ukoliko to ipak radite, može se desiti da najveće bulevarske novine u Nemačkoj protiv vas pokrenu manju kampanju. Ukoliko smatrate da to nije dobro, mnogim ljudima će biti skrenuta pažnja da se sme reći ono što se celo vreme govori. Naime, mnogi Nemci rado kažu: „pa valjda čovek sme nešto da kaže", mada ionako uvek smeju sve da kažu.

Ukoliko smatrate da su kontrole osoba na osnovu boje kože rasističke, radije to zadržite za sebe. Mnogi nemački novinari su mišljenja da to nije rasizam. Možda je razlog za to da u nemačkim redakcijama ima malo ljudi koji su pogođeni rasizmom.

Nemci ne vole da se kritikuje rad policije. Zato se suzdržite od kritika. Takođe i deficite kod tajnih službi radije ne bi trebalo publikovati. Ako naše nove sugrađane ubije desnoekstremni terorista, Služba za zaštitu ustava, sklona je tome da traži počinioca među migrantima, zato što je pomalo ćorava na desno oko.

Međutim, ne brinite. Državne ustanove u Nemačkoj će i dalje biti potpuna nevinašca jer će na vreme uništiti sve dokumente koji bi na videlo mogli izneti još veće skandale. Konzervativne stranke u Nemačkoj čak pozivaju na takve skandale kako bi uvećale opseg nadležnosti tajne službe. Zvuči pomalo suludo, ali sve se to već jednom dogodilo.

Isto tako, neki Nemci veruju da žive u siromašnoj zemlji („sirota Nemačka" je omiljeni izraz) i za to se (ironično) zahvaljuju nemačkoj kancelarki Angeli Merkel (Danke Merkel!). Ukoliko dolazite iz zemlje koja je stvarno siromašna i u kojoj postoji malo razloga da se zahvalite državnom poglavaru, onda moliću, ne razmišljajte previše o tome i to posmatrajte to kao malu nemačku posebnost.

Ako se držite ovih pravila, onda će to vaš boravak u Nemačkoj učiniti ugodnijim. Radujemo se lepom suživotu.

S poštovanjem,

Krsto Lazarević

Krsto Lazarević je rođen u Bosni i Hercegovini i kao dete je sa roditeljima iz BiH pobegao u Nemačku. Danas živi u Berlinu i piše za nekoliko medija na nemačkom jeziku.