1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Natezanje oko mira

10. februar 2014.

U drugoj rundi mirovnih pregovara u Ženevi, pred predstavnicima zaraćenih strana stoje ogromni izazovi. Političko rešenje se jedva nazire, a patnje civila u ugroženim područjima se nastavljaju.

https://p.dw.com/p/1B68B
Foto: Getty Images/AFP/Fabrice Coffrini

Ženeva i Homs u februaru 2014. – teško je zamisliti dva grada koji se više razlikuju. Na jednoj strani je mirna oaza švajcarskog blagostanja, na drugoj ruševine i strah u uporištu pobunjenika, koje već mesecima odoleva opsadi snaga režima.

Ta dva mesta ipak povezuje nada da će razgovori između sirijske vlade i opozicije doneti opipljive rezultate. Homs će itekako osetiti posledice dešavanja u Ženevi. Naime, zaraćene strane još uvek nisu u stanju da se dogovore ni oko raspodele humanitarne pomoći u tom gradu, što pokazuje napad na konvoj Crvenog polumeseca ovog vikenda.

Bez velikih očekivanja

Ministar spoljnih poslova Sirije Valid al Mualem
Ministar spoljnih poslova Sirije Valid al MualemFoto: Reuters

Prva runda pregovora između sirijske opozicije i predstavnika vlasti u januaru, završila se bez dogovora. Ipak, mnogi smatraju da je nekakav uspeh već i sama činjenica da je razgovora uopšte bilo. Moglo je da bude i mnogo gore, smatra stručnjak za Bliski istok Mohamad Mamud Ould Mohamedu iz Ženevskog centra za bezbednosnu politku:

„Zajednički imenitelj tih pregovora u Ženevi bio je veoma mali. Stavovi su veoma udaljeni. Na jednoj strani, imamo one koji žele da eliminišu režim, koji su došli u Ženevu da ojačaju svoju poziciju i da, kao što sami kažu, uklone Asada. Na drugoj strani, tu je vlada, koja uopšte ne želi da se uđe u tu diskusiju.“

Kada se to uzme u obzir, teško je zamisliti brzi uspeh pregovora, upozorava nekadašnji ministar spoljnih poslova Mauritanije Mohamedu, koji trenutno predaje na ženevskom Institutu za međunarodne studije.

Cilj pregovora: prelazna vlada

U prvoj rundi razgovora, obe zaraćene strane prihvatile su zaključke akcione grupe za Siriju iz 2012. kao osnovu za buduće pregovore. U tom dokumentu predviđa se kraj nasilja, primirje i izgradnja prelazne vlade. Međutim, dok opozicija želi da bez odlaganja započne pregovore o prelaznoj vladi, vlast želi da najpre razgovara o okončanju nasilja.

Takva situacija taktički bi odgovorala predstavnicima Asadovog režima, jer bi tako imali priliku da podstaknu strah od džihadista i da žigošu predstavnike opozicije kao teroriste. Po tom planu, prelazna vlada bi došla na dnevni red tek mnogo kasnije.

Predstavnik sirijske opozicije na pregovorima u Ženevi Loaj Safi
Predstavnik sirijske opozicije na pregovorima u Ženevi Loaj SafiFoto: Reuters/Denis Balibouse

Beskrajno odugovlačenje

„Režim će uporno odlagati diskusiju o tom pitanju. Biće odlaganja, odlaganja i odlaganja“, tvrdi Mohamad Mamud Ould Mohamedu. „Najdublje sam ubeđen u to da oni pokušavaju da dobiju na vremenu, da bi bolje prošli na pregovorima. Oni će pokušati da zacrtaju pregovore tako da za razgovore o prelaznoj vladi gotovo i ne ostane mesta. Ali ta tema neće nestati, isplivaće pre ili kasnije“, kaže Mohamedu i podseća da je sve tako i počelo – kao protest opozicije protiv autoritarne vlasti.

U poređenju s prvom rundom pregovora, postoji veći rizik da taj proces propadne, jer se sada razgovara o konkrentim stvarima. Pregovori će biti izuzetno teški i mogli bi da potraju nedeljama, ako ne i mesecima, smatra stručnjak za Bliski istok Mohamedu. Istovremeno, humanitarna situacija u Homsu pokazuje koliko je potrebno da se ta kriza reši. A Homs je pritom samo vrh ledenog brega, objašnjava Jens Lerke, portparol Kancelarije za humanitarnu koordinaciju Ujedinjenih nacija (OCHA).

Dilema UN

„Gotovo četvrt miliona ljudi u Siriji živi oblastima pod opsadnom. To znači da nemaju gotovo nikakav pristup humanitarnoj pomoći“, ističe Lerke. Po međunarodnom pravu, sirijska vlada je dužna da taj pristup omogući svim civilima u zemlji. U praksi, Damask to ne čini. Postoje izražene sumnje da sirijska vlada koristi pristup humanitarnoj pomoći kao oružje, da bi na taj način dodatno oslabila teritorije pod kontrolom pobunjenika.

Ujedinjene nacije ne pokreću često tu temu, jer bi u slučaju otvorenog sukoba, vlada u Damasku mogla da uvede i dodatna ograničenja za humanitarnu pomoć. Zbog toga, sve ostaje na apelima: „Apsolutno je neophodno da nam se omogući pristup ka 9,3 miliona Sirijaca kojima je potrebna pomoć. Moramo da dopremo do svih njih“, kaže Jens Lerke. „Trenutno imamo pristup nekima od njih, ali procenjujemo da je broj Sirijaca koji su i dalje u teško pristupačnim oblastima oko tri miliona.“

Autori: Klaudija Vite / Darko Janjević
Odgovorni urednik: Ivan Đerković