1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nedostatak vizija

18. april 2019.

Peking svojim "Novim putem svile" stvara među zemljama Jugoistočne Evrope atmosferu prodora u novo doba koje im je dugo nedostajalo, smatra Frank Ziren.

https://p.dw.com/p/3H165
Kroatischer Premierministar Andrej Plenkovic und chinesischer Premierminister Li Keqiang in Dubrovnik
Foto: Vlada RH

U Briselu na to ne gledaju sa odobravanjem: nakon što je EU na samitu sa Kinom izdejstvovala jedno tanko zajedničko saopštenje, kineski premijer Li Kečijang je otputovao u Dubrovnik da bi tamo otvorio samit 16+1.

Šefovi država i vlada iz Kine i zemalja Srednje i Jugoistočne Evrope su tamo dva dana razgovarali o zajedničkim privrednim ugovorima – bez Brisela. Kina hoće da Jugoistočna Evropa u okviru „Novog puta svile" postane karika koja povezuje Kinu i tržišta Srednje Evrope. Kineska inicijativa je posebno privlačna za zemlje Zapadnog Balkana, čijoj lošoj infrastrukturi je potrebna obnova. Na ovom samitu je zajednici pristupila i Grčka koja je dosad imala samo status posmatrača. U maju se, i pored protesta iz Brisela, grupi priključila i Italija kao prva velika evropska industrijska zemlja. Sada u inicijativi na ovaj ili onaj način učestvuje ukupno 15 od 28 zemalja-članica EU, znači – većina.

Provokacija u zadnjem dvorištu

Za Brisel je samit 16+1 inicijative osnovane 2012. godine – provokacija u soptvenom zadnjem dvorištu. Dvanaest učesnika samita su zemlje EU, samo pet – zemlje koje nisu u EU. Brisel strahuje da Peking novcem obezbeđuje sebi sledbenike i da vrši opstrukciju zajedničkog istupanja EU. Premijer Li odgovara da Kina nema nameru da podali EU. To Kina ni ne mora da radi. To se odavno desilo.

Pre svega zemlje koje se pre svega osećaju kao Evropljani druge klase danas na Kinu gledaju kao na bliskog partnera. Od 2007. je Kina u velike građevinske projekte u Istočnoj Evropi investirala više od 29 milijardi dolara. Od toga je najviše profitirala Srbija gde je ukupan volumen tih investicija više od deset milijardi dolara. Sledi Mađarska sa nešto manje od četiri milijarde, pa Poljska sa oko tri milijarde i Rumunija sa dve i ppo milijarde.

Kada Peking investira, evropske pravne odredbe ga zanimaju samo kada postanu prepreka. A to se ne dešava previše često. Brisel se žali na štošta, na primer, da su tenderi za kineske građevinske projekte netransparentni i da pogoduju korupciji. Kina pokušava da angažuje pre svega sopstvene radnike i firme, umesto da omogući da to čine predstavnici lokalne privrede.

Brisel smatra da bi veliki krediti gurnuli zemlje EU u dugove i zavisnost od Kine. A i da kineske firme ne vode računa o ekološkim standardima. Često se govori i o tome da bi Kina na isti način trebalo da otvori svoja tržišta za evropska preduzeća. Peking je na sve to reagovao razvodnjenim izjavama o namerama a samit EU-Kina održan početkom ovog meseca nije završen nikakvim obevezujućim dokumentima.

EU bez sopstvenih alternativa

Brisel je zadovoljno govorio da je konačno našao oštriji ton za komunikaciju sa Kinom, Peking je koristio nejedinstvo u EU i nalazio rupe u vidu sklapanja bilateralnih ugovora sa pojedinim evropskim vladama i okretanju njih samih jednih protiv drugih. Tako je Hrvatska potpisala izjavu o namerama da se sarađuje sa firom Huavei i da se zajedno sa Kinom investira u oblast veštačke inteligencije i postavljanje mreže 5G. Poljska je protiv učešća Kine u postavljanju mreže 5G. Mađarska hoće da radi sa Kinom, Češka i Rumunija još ne znaju šta će. EU ne može da ponudi sopstvene alternative jer je na međunarodnom planu zaostala kada je reč o istraživanju i razvoju.

Brisel jeste pokrenuo sopstvene incijative kao što je Digitalni samit Zapadnog Balkana, no najveći pregovarački uspeh na poslednjem sastanku početkom aprila je bio dogovor da šest zemalja Zapadnog Balkana: Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Severna Makedonija i Srbija ukinu međusobno plaćanje rominga do 2021. godine.

Frank Sieren *PROVISORISCH*
Frank ZirenFoto: picture-alliance/dpa/M. Tirl

Peking u Istočnoj Evropi ulaže više novca i za to postavlja manje uslova. Kinezi nas tuku našim sopstvenim oružjem. Zar im nismo uvek govorili koliko nam je važna tržišna utakmica? Kada bi sada Brisel zabranio siromašnijim zemljama Evrope da sarađuju sa Kinom, to bi na mnoge vlade delovalo kao da im EU kvari budućnost. Uz to: Peking ima čak i viziju te budućnosti i planira u skladu sa njom.

Iako će se mnogi projekti „Novog puta svila“ isplatiti tek za 50 ili više godina, rezultati pekinških investicija su već vidljivi u mnogim zemljama Istočne Evrope, gde nastaju mostovi, putevi, kulturni centri, a fabrike koje su dugo trunule sada se kompletno renoviraju. A to stvara atmosferu ulaska u novo doba. vizija ujedinjene Evrope je nekada imala sličnu pokretačku sangu, ali je realnost pregazila; ta vizija je paralisana birokratijom i prenemaganjem pojedinih zemalja kao što je Velika Britanija. Peking ima veliku strategiju. Brisel se nekako provlači.

Kolumnista DW Frank Ziren živi već više od 20 godina u Pekingu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android