1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nemačka mora da plati odštetu

6. decembar 2016.

Nemački Ustavni sud da je za pravo energetskim koncernima. Uglavnom. Nakon što je kancelarka Angela Merkel najavila zatvaranje atomskih elektrana, koncerni imaju pravo na „odgovarajuću“ odštetu.

https://p.dw.com/p/2ToKk
Kernkraftwerk Atomkraftwerk Gundremmingen Bayern
Foto: picture-alliance/dpa/S. Puchner

Razlog za ovu tužbu energetskih koncerna koji u Nemačkoj imaju atomske elektrane, jeste nagla promena politike eksploatacije atomske energije koju je najavila nemačka kancelarka Angela Merkel neposredno nakon nesreće u Fukušimi – i jedva godinu dana nakon što je s energetskim koncernima bilo dogovoreno nešto sasvim drugo.

Koncernima je moralo da bude jasno da Nemačka želi da odustane od eksploatacije električne energije iz atomskih reaktora. Još 2000. su se koncerni tako dogovorili s tadašnjom vladom (socijaldemokratskog) kancelara Gerharda Šredera, a dve godine kasnije usvojen je i odgovarajući zakon. U njemu je propisano koliko će električne energije koncerni još smeti da proizvode u svojim atomskim elektranama pre nego što se one definitivno ugase i demontiraju.

Ali kada je 2010. taj rok počeo opasno da se približava, energetski koncerni su od vlade (to je bio već drugi mandat kancelarke Merkel) zatražili „produženje“. Nemačka vlada izašla im je u susret i zakon je promenjen: prema njemu, neke od atomskih elektrana mogle bi da rade i 14 godina duže nego što je bilo predviđeno.

Ne, malo da, pa onda opet ne...

U martu 2011. se onda dogodila katastrofa u japanskoj Fukušimi: naravno da nema atomske elektrane u Nemačkoj koju bi mogao da pogodi cunami, ali ih ima na područjima na kojima su mogući potresi. Čak i kada je reč o „sigurnim područjima“, nema tog geologa koji bi rekao da je i tamo potpuno nemoguće pomeranje tla. A kako se videlo u Fukušimi, nikakva ljudska tehnika i mere bezbednosti ne mogu da se mere sa prirodnim silama.

Već i zbog raspoloženja u javnosti, kancelarka Merkel je samo nekoliko dana nakon nesreće u Fukušimi izdala moratorijum na rad atomskih elektrana. To je bila isprva privremena mera kako bi se detaljno proverila bezbednost u nemačkim atomskim elektranama – i osam od tadašnjih 17 takvih elektrana nisu radile tri mjeseca. U avgustu iste godine ponovo je promenjen zakon u kojem su poništeni svi ustupci koje je vlada Angele Merkel učinila koncernima i opet se došlo do toga da do kraja 2022. u Nemačkoj neće biti više niti jedne atomske elektrane u pogonu.

Japan Okuma Fukushima Messgerät 213 micro Sievert per hour
Tek je Fukušima mnoge podsetila da atomska energija uopšte nije bezopasnaFoto: Getty Images/AFP/T. Hanai

Prema mišljenju tri energetska koncerna koji u Nemačkoj imaju atomske elektrane – Eon, RWE i švedski državni koncern Vattenfall – takva odluka praktično predstavlja oduzimanje njihove imovine i Ustavni sud im je ovog utorka (6.12.) načelno dao za pravo. Doduše, postoji još jedan koncern koji poseduje atomske elektrane EnBW (Energie Baden-Würtenberg), ali s obzirom na to da su njegov većinski vlasnik komune i sama savezna pokrajina, on nije učestvovao u tužbi. Ipak, odluka Ustavnog suda se tiče i njega jer će vlada opet morati da promeni zakon.

Koncernima sledi odšteta

Naravno, za sudije je bilo najspornije to što vlada u Berlinu vodi ovakvu „cik-cak“ energetsku politiku. Ako je 2010. utvrdila da ovdašnje atomske elektrane poštuju sve mere bezbednosti pa im je produžila rok eksploatacije, onda tu činjenicu nije mogla da promeni ni Fukušima. Zato se Berlinu nalaže da koncernima plati „odgovarajuću“ odštetu za atomske elektrane koje moraju da budu isključene.

Nije slučajno što i nemački mediji pojam „odgovarajuću“ u ovoj odluci Prvog senata Ustavnog suda koju je objavio njen potpredsednik Ferdinand Kirhof redovno stavljaju između znakova navoda. Naravno da Ustavni sud nije instanca koja odlučuje o evrima i centima, već samo objavljuje načelnu odluku. A energetski koncerni su u svojim procenama gubitka zbog zatvaranja atomskih elektrana bili prilično lake ruke: Eon tvrdi da gubi oko osam milijardi evra, Vattenfall se žali zbog gubitka 4,7 milijardi, a RWE nije naveo iznos, ali stručnjaci procenjuju da bi to bilo još nekih šest milijardi evra. Sve u svemu, oko 19 milijardi evra.

S druge strane, lako može da se dogodi da država, odnosno poreske platiše Nemačke, neće da plate koncernima ni centa i da će istovremeno morati da plate kud i kamo više od pukih dvadesetak milijardi. Naime, nije sporno da Nemačka više ne želi električnu energiju iz atomskih elektrana i da će one morati da budu demontirane. Ali kalkulacija kod atomskih elektrana poprilično je specifična: one su relativno skupe za izgradnju i relativno jeftino proizvode struju, ali se troškovi likvidacije praktično ne mogu izračunati – a da se i ne govori o slučaju nekakvog udesa.

Deutschland Bundesverfassungsgericht Urteil BKA-Gesetz
Ustavni sud ne odlučuje o novcu, ali je jasno da će ova odluka skupo da košta nemačke poreske obveznikeFoto: picture-alliance/dpa/U. Deck

Možda ni centa, ali ipak teške milijarde

Naime, likvidacija atomske elektrane znači da praktično svaki njen deo mora da se otkloni kao specijalni, radioaktivni otpad. Naravno da su koncerni prisiljeni da već tokom eksploatacije „odvajaju sa strane“ novac za likvidaciju atomskih elektrana – i tu se do sada nakupilo oko osamdesetak milijardi evra. Ali s tim novcem postoje dva problema: on se u koncernima praktično vodi kao „obična“ amortizacija pa je koncernima ostajalo da rade sa tim šta hoće – sve do dana kada bi nuklearka trebalo da se ukloni. Tek nedavno je uopšte počelo da se raspravlja o nekakvom fondu u kome bi i država kontrolisala gde je taj novac i koliko se tamo sakupilo.

Drugi problem daleko je veći: tih osamdesetak milijardi sasvim sigurno neće biti ni izdaleka dovoljno za uklanjanje svih atomskih elektrana u Nemačkoj. U stvari, još ne postoji ni konačno odlagalište atomskog otpada, a sigurno je da će iznos za njegovu izgradnju biti ogroman. U suštini, energetski koncerni bi bili i više nego srećni da im se odšteta koju propisuje Ustavni sud „prelomi“ s troškovima likvidacije elektrana – ali o tome bi tek trebalo da se povedu razgovori.