1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nemačke firme ulažu u Kinu uprkos Strategiji vlade u Berlinu

26. septembar 2023.

Nemačke firme su i u 2023. nastavile da investiraju u Kinu – i to uprkos novousvojenoj Strategiji vlade u Berlinu u kojoj se govori o „smanjenju rizika“. Zašto Nemci ne mogu tek tako da se odreknu kineskog tržišta?

https://p.dw.com/p/4Wo2b
Kako će se razvijati nemačko-kineski ekonomski odnosi?
Kako će se razvijati nemačko-kineski ekonomski odnosi?Foto: Kira Hofmann/photothek/IMAGO

I u 2023. je mnogo novca iz Nemačke otišlo u Kinu. Samo u prvih šest meseci ove godine nemačka preduzeća investirala su na Dalekom istoku oko 10,3 milijardi evra, navodi se u analizi Instituta nemačke privrede (IW). Samo na Kinu u prva dva kvartala 2023. otpada 16,4 odsto direktnih nemačkih investicija u inostranstvu. „Kina nikada ranije nije bila tako važna u odnosu na ostatak ulaganja u inostranstvu“, kaže stručnjak tog instituta Jirgen Mates za novinsku agenciju Rojters.

-pročitajte još: Preti li ozbiljan trgovinski sukob sa Kinom?

Da su brojke impozantne smatra i Johan Furman, šef pekinškog predstavništva nemačke Fondacije Konrad Adenauer, bliske stranci CDU. Za njih je, međutim, zaslužan angažman relativno malog broja nemačkih koncerna, pre svega onih iz hemijske i automobilske industrije. Samo je hemijski gigant BASF u 2022. investirao deset milijardi evra u jedan novi pogon u južnokineskoj provinciji Guangdong. I to potpuno sam, bez kineskog partnera.

Hemijski gigant BASF uložio je deset milijardi evra u Kinu u 2022. godini
Hemijski gigant BASF uložio je deset milijardi evra u Kinu u 2022. godiniFoto: Uwe Anspach/dpa/picture alliance

„U razgovorima se može uočiti da su nemačka srednja preduzeća postala nešto rezervisanija i opreznija zbog korona-restrikcija tokom lokdauna“, kaže Furman. „Osim toga te firme su zabrinute i zbog nesigurnosti u vezi s lancima snabdevanja, odnosno zbog geopolitičkih faktora rizika.“

-pročitajte još: Kina smenjuje Nemačku kao džin automobilske industrije

Šta je „De-Risking“, a šta „De-Coupling“?

Nemačka savezna vlada u julu je predstavila svoju Strategiju prema Kini u kojoj se zalaže za „smanjenje rizika“ – iliti „De-Risking“ kako se u Strategiji navodi. U obrazloženju vlade se navodi pritom da Kina teži da „stvori ekonomsku i tehnološku zavisnost kako bi to onda iskoristila za sprovođenje svojih političkih ciljeva i interesa“. Zato Nemačka želi da „smanji zavisnosti u kritičnim oblastima, kako bi umanjila i rizike koji iz toga proizilaze“. Istovremeno, nemačka vlada naglašava da ne želi „odvajanje“, odnosno „De-Coupling“. Berlin, dakle, ne želi prekid veza s Kinom. „Mi želimo da održimo ekonomsku isprepletanost s Kinom“, navodi se u Strategiji nemačke vlade.

Savezno udruženje nemačke industrije (BDI) pozdravlja tu strategiju. „De-Risking da, ali ne i De-Coupling! To je ispravna strategija“, naglasio je predsednik BDI Zigfrid Rusvurm u julu ove godine. „Strategija ukazuje na geopolitičke rizike, ali istovremeno naglašava nemačke interese po pitanju supstancijalnih ekonomskih veza, odnosno kooperacija s Kinom s ciljem da se savladaju globalni izazovi“, rekao je Rusvurm.

Savezna ministarka spoljnih poslova Analena Berbok u vreme kada je predstavljena Strategije vlade prema Kini (13. jul 2023.)
Savezna ministarka spoljnih poslova Analena Berbok u vreme kada je predstavljena Strategije vlade prema Kini (13. jul 2023.)Foto: Britta Pedersen/dpa/picture alliance

Biznis važniji od bezbednosnih rizika

Veličina direktnih investicija nemačke privrede u Kini tokom 2023. pokazuje da brojna nemačka preduzeća i ekonomske interese i dalje posmatraju izolovano od bezbednosnih aspekata, ukazuje Nora Kircderfer, ekonomistkinja Nemačkog instituta za globalne i regionalne studije (GIGA) iz Hamburga. „Ta strategija dugoročno gledano nosi sa sobom visoke rizike.“ Pa ipak, statistika pokazuje da nemačke firme poslovanje s Kinom i u Kini i dalje vode kao „business as usual“ (uobičajeni posao), dodaje Kircderfer.

Same kompanije svoje odluke o ulaganjima u Kini objašnjavaju „dugoročnim očekivanjima“, tj. tržišnim šansama u Kini. Martin Brudermiler, šef Uprave hemijskog koncerna BASF, mamutski projekat u Kini je nedavno opravdao time da će „do 2030. za dve trećine rasta u hemijskoj industriji biti zaslužna Kina“. Zato BASF, kako je rekao, želi da učestvuje u tom rastu, odnosno Nemci žele da lokalno proizvode za tamošnje, kineske mušterije. Kako bi ipak smanjili rizik, BASF se odlučio da u novi pogon na Dalekom istoku ulaže sam, da projekat realizuje u sopstvenoj režiji – dakle bez kineskog partnera.

-pročitajte još: Hoće li kineski automobili preplaviti Nemačku?

Šta je s automobilskom industrijom?

I nemački proizvođači automobila žele vežu prodaju u Kini, a ujedno i da se odupru konkurenciji kineskih proizvođača električnih vozila. U prvoj polovini ove godine svaki treći Folksvagen proizveden u svetu, svaki treći Mercedes i svaki treći BMW prodat je upravo u Kini. Prema zvaničnim podacima, nemački proizvođači vozila su u 2022. imali udeo na kineskom tržištu od 19,5 odsto – što je inače nešto malo više od udela japanskih proizvođača. To je međutim 6,5 odsto manje nego 2021. i takv trend pada se nastavlja. Kineski proizvođači odavno su vodeći u segmentu elektro-mobilnosti što je na dosta impresivan način pokazao i nedavni sajam IAA, koji se početkom septembra održao u Minhenu. Broj kineskih izlagača tamo se naime – udvostručio.

Štand kineskog proizvođača električnih automobila BYD na sajmu IAA u Minhenu (septembar 2023.)
Štand kineskog proizvođača električnih automobila BYD na sajmu IAA u Minhenu (septembar 2023.)Foto: Christof Stache/AFP

„Razlog za dalje investicije nemačkih proizvođača automobila u Kini je pre svega izuzetno važan značaj te zemlje kao tržišta za plasman proizvoda. A tu je i energetska tranzicija, kao i najava kraja proizvodnje motora s unutrašnjim sagorevanjem“, ocenjuje se u studiji Instituta nemačke privrede iz septembra ove godine.

Ekonomisti Instituta ukazuju takođe da se trenutno još uvek suviše malo zna o eventualnim rizicima. Potencijalni rizici i posledice moguće zavisnosti od Kine moraju se dalje istražiti, dodaje se. „Hitno su potrebne informacije o tome da li su neki proizvodi zaista neophodni, kakvu ulogu oni imaju u lancima snabdevanja samih kompanija, odnosno mogu li oni da se u odgovarajućoj količini i u dovoljno kratkom roku zamene proizvodima iz drugih zemalja ili sopstvenom proizvodnjom. U tom kontekstu važnu ulogu ima i pitanje da li je znanje (know-how) u Evropi još uvek na raspolaganju“, zaključuje se u studiji.

Fabrika Folksvagena u Šangaju
Fabrika Folksvagena u ŠangajuFoto: picture-alliance/dpa/XinHua/Ding Ting

Kina protiv „protekcionizma“

U samoj Kini s pažnjom prate debatu oko „smanjenja rizika“ koja se vodi u Nemačkoj, kaže Nora Kircderfer. Kineska vlada s neodobravanje gleda na nemačke rezerve prema toj zemlji. Istovremeno, Peking po pitanju konjunkturnog razvoja karte ne polaže samo na izvoz, već i na domaću potrošnju. Vladajuća Komunistička partija je 2020. predstavila svoju strategiju „Dva krvotoka“.

Jedan „krvotok“ se eksplicitno odnosi na domaću potrošnju, a drugi se odnosi na međunarodnu robnu razmenu. Tako bi, po strategiji, trebalo podstaći domaću potrošnju, a smanjiti zavisnost Kine od izvoza. No, kao i kod nedavne inicijative „Made in China 2025“, i tu se u stvari radi o jednom većem cilju: „Te strategije ne bi trebalo samo da ojačaju Kinu kao poslovnu lokaciju, već i da kreiraju te ekonomske zavisnosti“, smatra Kircderfer.

Peking odbacuje i „De-Risking“ i „De-Coupling“, i smatra da je to politizacija privrednih veza, kaže Johan Furman. Kinezi, dodaje, smatraju da je to protekcionizam, odnosno suprotstavljanje globalizaciji. „U Kini se trude da predstave svoje strategije, poput ’Made in China 2025’, kojom se podstiče što je moguće veća nezavisnost te zemlje, kao nešto što se veoma razlikuje od onoga što rade u Nemačkoj. Ali, to zapravo u stvarnosti nije slučaj.“

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.