1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nemci ne odustaju od poslovanja u Iraku

20. mart 2013.

Deset godina nakon ulaska američkih vojnih snaga u Irak, situacija u toj zemlji se po mnogo čemu promenila. Danas je ponovno uočljiv veliki privredni potencijal te zemlje koji žele da iskoriste i nemački preduzetnici.

https://p.dw.com/p/180kA
Foto: Eddy

Kada je po prvi put stigao u Irak, Ernst-Joahim Trap imao je samo 17 godina: „Tada je naša porodična firma dobila svoj prvi angažman u Iraku. Moj otac koji je tada vodio preduzeće nije znao engleski jezik. Ali pošto sam ja engleski učio šest godina u školi, otac me poveo sa sobom kao prevodioca“, priseća se Trapp. To je bilo 1952. godine. „Naše preduzeće je u Iraku gradilo puteve, fabrike, brane… Prestali smo sa radom tek kada su Ujedinjene nacije uvele sankcije, odnosno, sa prvim ratom protiv Sadama Huseina početkom devedesetih godina“, kaže danas 77-godišnji Ernst-Joahim Trap.

Porodično preduzeće Trapovih osnovano je 1872. godine u Veselu, u Severnoj Rajni Vestfaliji, i danas ga vodi Ernst-Joahim sa svojim sinom. On je i potpredsednik Nemačko-arapskog društva, a Irak niti je zaboravio, niti od njega odustao. Naime, nakon duže pauze, Trap je nedavno ponovno učinio korak ka toj zemlji. „Ponovno smo počeli tamo da radimo. Trenutno gradimo jednu fabriku za proizvodnju veštačkog đubriva“, kaže Trap.

Mnogo toga treba nadoknaditi

„Irak u ekonomskom smislu raspolaže velikim potencijalom. Ali on, zbog godina tokom kojih je ta zemlja bila pod embargom i zbog ratova na tom području, mora mnogo toga da nadoknadi. To se pre svega odnosi na infrastrukturu, tehnologiju za bolju zaštitu okoline, na naftni i gasni sektor. Mnogo toga treba modernizovati. I u svim sektorima postoje i velike mogućnosti“, kaže Štefen Bem, stručnjak za Irak u nemačkoj Industrijskoj i trgovinskoj komori.

Veliki deo iračkih rezerva nafte se ne koristi
Veliki deo iračkih rezerva nafte se ne koristiFoto: AP

Nemačka preduzeća, dodaje Bem, sve više se vraćaju iračkom tržištu, a taj trend naročito je vidljiv u poslednjih pet do šest godina. Prošle godine je Nemačka, na primer, u Irak izvezla robu i uslužne delatnosti u vrednosti od oko 1,3 milijarde evra. Pre deset godina, nakon ulaska američkih trupa u tu zemlju, ta brojka se kretala oko 100 miliona evra. Uprkos tom pozitivnom trendu moglo bi da se uradi i mnogo više, pogotovo u poređenju sa osamdesetim godinama prošlog veka kada su Nemci izvozili robu u Irak u vrednosti od oko četiri milijarde evra godišnje.

Predstavnik nemačke Industrijske i trgovinske komore Bem ne veruje da Amerikanci ili Britanci u Iraku uživaju određene prednosti zbog dugogodišnjeg prisustva u toj zemlji: „Velika Britanija je 2012. godine u Irak izvezla robu u vrednosti od 350 miliona evra, što je znatno manje od Nemačke.“

Situacija nije jednostavna

„Interes nemačkih preduzeća za Irak veoma je veliki, ali postoje i mnoge poteškoće. Pitanje bezbednosti, na primer, predstavlja jednu od najvećih prepreka. Zato se mnoga preduzeća prvenstveno koncentrišu na kurdsko područje na severu zemlje, gde je situacija relativno mirna. Tamo im se pruža prilika da pod koliko-toliko solidnim uslovima ostvare prve poslovne kontakte“, navodi Bem.

Drugi veliki problem je politička nestabilnost. Od parlamentarnih izbora 2010. godine u Iraku stalno traju borbe između šiita, sunita i Kurda, što otežava donošenje novih zakona i sprovođenje reformi. U tom smislu je najbolji primer zakon koji bi trebalo da reguliše korišćenje izvora nafte, a koji nikako da bude usvojen. Ta borba vodi se već nekoliko godina.

Terorizam 10 godina nakon ulaska Amerikanaca - bombaški napad u Bagdadu 19.3.2013.
Terorizam 10 godina nakon ulaska Amerikanaca - bombaški napad u Bagdadu 19.3.2013.Foto: Reuters

Potrebno je mnogo strpljenja

Osim toga, kaže Bem, problem je u tome što je Irak još uvek većinski kontrolisan od strane države. Oko 90 odsto iračke privrede kontroliše država i ujedno utiče i na poslovanje i razvoj. To istovremeno otežava i usporava sklapanje poslova i ugovora.

I građevinski preduzetnik Trap navodi da je jedan od najvećih problema sa Irakom upravo velika administracija. „Prvo, sve traje veoma dugo, a na kraju najčešće od svega i ne bude ništa. Na primer, pregovore za jednu gradnju počeli smo da vodimo 2011. godine. Konačno odobrenje i angažman dobili smo u septembru 2012, ali, uprkos tome, još uvek nismo počeli s poslom. Razlog za to je što još čekamo na potrebne finansijske garancije posla od strane vlasti i jedne regionalne banke“, kaže Trap. Takva sporost za Irak nije ništa neobično, naprotiv.

Vremena su se promenila

„Ranije toga nije bilo. To se sve promijenilo. Pre svega nije bilo takvog otezanja i nesigurnosti. Nekada su Iračani važili za izuzetno korektne partnere. Nije bilo korupcije, sve se uvek uredno i pedantno odvijalo. Svega toga sada više nema. Danas je u Iraku veoma teško pokrenuti neki posao“, kaže nemački preduzetnik Trap.

Njegovo preduzeće, zbog bezbednosne situacije takođe posluje samo na severnom, kurdskom području zemlje. Ali oni tu ne grade, već samo obavljaju planiranje i savetovanje. Izgradnja je poverena njihovim iračkim partnerima. Uprkos svemu, Trap veruje u potencijale Iraka: „Kada politička situacija bude bila koliko-toliko stabilna, tada će se dogoditi veliki 'bum', a u tome bi trebalo da učestvuju i nemačka preduzeća.“

Autori: Nils Nauman / Željka Telišman
Odgovorni urednik: Ivan Đerković