1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nemoj me ubiti, zla banalnosti

15. mart 2014.

Austrijska „Drava“ upravo je objavila izbor iz ukupnog dela pesnikinje Danice Vukićević pod naslovom „Šamanka“. To je treća knjiga iz Edicije srpskog pesništva i sve one se predstavljaju na Sajmu knjiga u Lajpcigu.

https://p.dw.com/p/1BPpz
Foto: picture-alliance/dpa

U pogovoru „Šamanki“, urednik edicije Dragoslav Dedović kaže:

Lirski tekstovi Danice Vukićević ne opisuju stvarnost kakva ona jeste, mada se ponekad mogu uočiti hiperrealističke slike, u kojima kao pod lupom vidimo nakaznost spoljašnjeg sveta. Međutim, tačka iz koje su takvi uvidi mogući jeste stvarnost kakva je mogla biti, kakvu smo priželjkivali u polusnu, u dečijim maštarijama, stvarnost koja nas zavodi u dobroj literaturi. Merena željom za slobodnim samoodređenjem „prava“ stvarnost je tek konglomerat degenerativnih procesa i pojava, u kojima se gurkaju velegradski, nesrećni i otupeli ljudi.

Pesništvo je unutrašnje drhtanje nad tim procepom između životnih činjenica (koje su u zemlji Srbiji u poslednjih nekoliko decenija za većinu ljudi na granici podnošljivosti) i duboko ljudske nade da to nije sve, da je mrva radosti, kreativnosti i slobode u rastočenom i fragmentizovanom svetu još uvek moguća.

Pritom jezik Danice Vukićević precizno evidentira rasutost sveta koji je okružuje – mada bi u njenom slučaju bolje bilo da se kaže kako je reč o svetu pod čijom se opsadom nalazi ženski subjekt. Istovremeno pesnikinja beleži i probleske Lepog u svakodnevnom materijalnom i duševnom toku stvari ili, ponekad, krhko i nepouzdano sećanje na lakoću življenja.

Radmila Lazić, ključna osoba savremenog srpskog ženskog pesništva primećuje da Vukićevićkine pesme „najčešće ne nose naslov pa se tako čine kao delovi imaginarne celine“. A ta „imaginarna celina“ je poprište borbe, ponekad rata jačih protiv slabijih, želja protiv dužnosti, tranzicionog sivila protiv potrebe da sanjamo u boji. Ni porodica ni brak nisu pošteđeni obesmišljavanja, a time i pesničkog propitivanja. Lazićka ističe da su kod Danice Vukićević „odnosi između ženskih srodnica posebno apostrofirani (i detabuzirani)“.

Buchcover Schamanin von Danica Vukicevic Schriftstellerin aus Serbien

Danica Vukićević naprosto odbija da prizna kako je sve u redu i kako će sve jednom da dođe na svoje. Šta se krije iza tog kompleksnog sistema svakodnevnog samozavaravanja? Mogu li ičim u meni i izvan mene opravdati nadu?

Pevati iz procepa između sopstvene slabašne nade i krupnih, nepobitno ružnih životnih činjenica, tražiti reči za dubinu i neizlečivost tog procepa, sa svešću o atributima polnosti kao dodatnim oružjima agresivne stvarnosti, još uvijek ne jemči dobro pesništvo. Jemstvo se sastoji iz neočekivano svežih i oslobađajućih slika te iz njihovog često zadihanog smenjivanja.

Tako nam ovi tekstovi pokazuju svet koji nam iz tog ugla nije bio poznat.

S jedne strane, stvarnost je odavno banalizovana i bez čarolije.

Nemoj me ubiti, zla banalnosti, jeste naslov koji može poslužiti kao ilustracija ove teze. Šoping centar je mesto na kojem se orgijastično slavi »zla banalnost«. U pesmi se na kraju kaže:

Ushićenje nije više napolju.

U bunaru je. Bunar je u meni.

Svakog trenutka moguće je izgubiti

Dostojanstvo.

Svet je moj bio… čaroban...

Sa druge strane, ispostavljajući dijagnozu da je stvarnost u nama i oko nas raščarana, da smo izloženi sirovim silnicama, pesnikinja je ipak u stanju da nas svojim tekstovima očara, iznenadi. Da sebe i nas za trenutak izbavi iz životne klopke. Upravo to je prastari alhemijski paradoks pesništva – niko ne zna kako, ali katkad, u najboljim trenucima, anonimna kompleksna ružnoća stvarnosti biva tačno imenovana, time lepo iskazana, čime za tren gubi svoju moć nad nama. To je šamansko pripitomljavanje zloduha stvarnosti.

Ima u tekstovima Danice Vukićević i čežnje za daljinom, za ne-ovde i ne-sada. Bez obzira da li je govor sav od jetke ironije ili melanholične upitnosti, a u najboljim slučajevima i sav od njihove legure, njeno pesništvo ukazuje na dualizam našeg telesnog i simboličnog postojanja u gustoj mreži zavisnosti.

Hipersenzibilnost našeg duševnog sklopa nam uprkos svemu sugeriše da život mora biti više od koprcanja u toj mreži koju su drugi ispleli.

Nenad Milošević, pesnik i kritičar, a u privatnom životu I suprug Danice Vukićević, zapisao je o njenoj poeziji sledeće: „Pesme Danice Vukićević dnevnik su susretanja sa moćima i silama uvek pretećeg sveta. Ali svako iskustvo i jeste iskustvo odnosa moći. I to hiperosetljivo registrovanje sila u svetu, dato u iskazima i slikama i čini ovu poeziju tako uverljivom“.

Autor: Dragoslav Dedović

Odg. urednica: Dijana Roščić