1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nesigurna budućnost zaposlenih u Opelu

22. oktobar 2004.

Opel kao porodična tradicija. Tri generacije porodice Vizman u fabrici automobila u Riselhajmu.

https://p.dw.com/p/BAeq

Iz dnevne sobe porodice Vizman vidi se zgrada od cigala, koja je deo fabričkog kompleksa Opela. Ali ne samo zbog te blizine Opel odredjuje sudbinu ove porodice. Jirgen Vizman kaže:

”Iz naše porodice je u jednom trenutku čak devet ljudi bilo zaposleno u Opelu. Tako da su, recimo, proslave rodjendana ili druge porodične svetkovine ličile na fabričke skupove”.

Oba njegova dede su radili u Opelu – jedan od njih čak pune 42 godine. I Jirgenov otac Klaus je u toj fabrici automobila radio četiri decenije, ali je za nju, kako kaže vezan mnogo duže:

”Posle škole svi smo dolazili u fabriku. Moj otac je tada radio u transportnom odeljenju i mi smo se sa njim vozili. A kada smo prolazili pored fabričkog obezbedjenja krili smo se da ne budemo primećeni”.

Ni za njegovog sina Jirgena pre 19 godina nije bilo nikakve dileme – on je želeo samo u Opel. On je tu 1985. godine počeo da izučava zanat za alatničara.

”I u vreme kad sam ja počinjao, Opel je bila firma u kojoj si u principu počinjao da učiš i u kojoj si mogao da dočekaš penziju”.

To je od pre neki dan za Jirgena Vizmana pod znakom pitanja. On mora da radi da bi prehranio svoju suprugu i šestogodišnjeg sina Olivera. Ali njegova sudbina je neizvesna:

”Nadamo se da ćemo što je moguće pre dobiti konkretne informacije, kako bismo znali na čemu smo. U ovom trentku svi smo šokirani i obespokojeni, jer otpuštanje s posla može u principu svakog da pogodi”, kaže Jirgen.

Ne bi se moglo reći da je on ljut, više možda razočaran zbog toga što je životno delo njegovih dedova i njegovog oca ugroženo. Otac Klaus je pre tri godine otišao u penziju. Ali kako kaže, njegovo srce je i dalje u Opelu. A mnoge stvari koje ga još podsećaju na višedecenijski rad u toj fabrici nalaze se u ormanu u dnevnoj sobi. Tu je, pored neke dokumentacije, i poklon koji je dobio od kolega prilikom odlaska u penziju. To je mapa u kojoj je dokumentovano sve od njegovog stupanja na posao u Opelu do penzionisanja.

Klaus kaže da kada je odlazio u penziju, bio je toliko tužan i potresen da nije mogao da održi ni oproštajni govor. Ali dodaje da je srećan što je sve to prošlo, jer, kako navodi, čovečnost i iskustvo u Opelu već neko vreme nisu više na ceni. Uprkos tome njegov 35-godišnji sin je i dalje veran Opelu.

"Mi stojimo iza svoga rada, i zato nam ne pada na pamet ništa drugo, nego da budemo verni Opelu”, kaže on.

Tri Opelova modela stoje ispred porodične kuće – Agila, Vektra i Signum. To su odlični proizvodi, gotovo kao nekadašnji, kažu otac i sin. Sin Jirgen prelistava knigu izdatu povodom jednog jubileja Opela. Kaže da je tu knjigu nasledio od dede i da ju je još dok je bio dete rado listao.

"Došao bih do ormana, izvadio knjigu i prelistavao stranice. Jednostavno da vidim gde to moj tata radi".

Danas su to samo sećanja, baš kao i zgrada od cigala, koja se vidi kroz prozor. Nekad su u njoj vršene probe motora – danas je ona prazna. Tri generacije Opelovih radnika su svakodnevno gledale u tu zgradu, a Jirgen kaže:

”Ali, na žalost, ne znam da li će još jedna generacija naše porodice posle mene raditi u Opelu".