1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nije vreme za bes

17. maj 2017.

Turska je ponovo odbila da dozvoli poslanicima Bundestaga da posete vojnike Bundesvera u bazi u Indžirliku. Ekspert za pitanja odbrane Markus Kaim ipak smatra da nemački vojnici ne bi trebalo da budu povučeni iz Turske.

https://p.dw.com/p/2d5Sq
Türkei Ankara Bundestagsabgeordnete
Foto: picture-alliance/abaca/M. Kamaci

DW: Gospodine Kaim, Turska je odbila da dozvoli poslanicima Bundestaga da posete nemačke vojnike u vazdušnoj vojnoj bazi u Indžirliku. Da li to znači da je sada neizbežno povlačenje vojnika Bundesvera stacioniranih u toj bazi?

Markus Kaim: Ja ne bih išao toliko daleko. Nemačka vlada se s tim suočava već drugi put. Slična situacija bila je tokom donošenja Rezolucije o Jermeniji u nemačkom Bundestagu. I tada je poslanicima nedeljama bilo zabranjivano da posećuju vojnike u Indžirliku. A neobično je to kako Bundestag, dakle legislativa, reaguje oštro, dok savezna vlada, egzekutivna vlast, reaguje uzdržano.

Previše uzdržano? Da li je to greška savezne vlade?

Naravno da bi sada moglo da se reaguje žestoko i da se kontigent Bundesvera povuče i prebaci u Jordan. No, to ne menja ništa na činjenici da Turska ostaje važan strateški partner: s jedne strane u međunarodnoj koaliciji u borbi protiv „Islamske države“ (IS), a s druge, u prevladavanju izbegličke krize.

Dr. habil. Markus Kaim
Markus Kaim: Bilo je preuranjeno očekivati da će se tursko-nemački odnosi izgladiti odmah nakon referendumaFoto: Markus Kaim

Takođe ne bi trebalo zaboraviti da bez Turske nije moguć ni završetak rata u Siriji. Zbog toga mogu da razumem to što nemačka vlada ne želi da doliva ulje na vatru. Moja je procena sledeća: sada nije trenutak za velike gestove i besno protivljenje.

Nemački izviđački avioni stacionirani u Indžirliku lete iznad oblasti koje kontroliše „Islamska država“. Da li tursko-nemački odnosi opterećuju koaliciju protiv IS?

Verujem da niko ne dovodi u pitanje učešće Nemačke u koaliciji koja se bori protiv IS. Radi se samo o tome da li će se nemačko učešće odvijati preko Turske, Jordana ili sa nekog trećeg mesta. Ako tako posmatramo, onda proces jeste opterećen tursko-nemačkim odnosima. Ali ja ne vidim da je došlo do slabljenja anti-IS-koalicije.

Mnogi analitičari u ovoj zabrani posete za nemačke parlamentarce vide u suštini reakciju na to što je Nemačka nedavno prihvatila zahteve za azil turskih oficira pri NATO. Kako na to reagovati umereno?

Nemačka vlada ne može ništa drugo da uradi osim da skrene pažnju na to da će se u tom slučaju postupati prema principima pravne države. Jer, priznavanje azila za neku osobu nije u nadležnosti vlade, već pravosuđa. To znači da su vladi ruke vezane i da se u tom smislu nalazi u dobrom društvu: jer, jedini turski oficir koji je izručen Ankari mada mu je pretio sudski proces, izručen je iz Bugarske. Sve druge države-članice NATO su u ovom slučaju zauzele isti stav kao Nemačka.

Da li se onda ostaje pri tome da se nemačka politika mora navići na provokacije turske vlade, bez bilo kakvog odgovora?

Bila su preuranjena očekivanja da će se tursko-nemački odnosi izgladiti odmah nakon referenduma 16. aprila. Zabrana posete poslanicima govori u prilog tome da turska vlada dugo pamti i da ništa ne zaboravlja. Kada je reč o tursko-nemačkim bezbednosnim vezama, to pokazuje da se napetosti nastavljaju. Napetosti doduše mogu i da rastu, s obzirom na to da je Turska paralelno u potrazi za novim spoljnopolitičkim kursom. Ona se tu neizbežno ne okreće od Zapada, ali je u potrazi za jačom saradnjom sa neevropskim vladama, pre svega sa ruskom. To se vidi u nabavci oružja, ali i u diplomatskoj saradnji. Sada se događa nešto što Turska do sada nikada nije radila. Izgleda da je turska spoljna politika počela da sledi princip: ne prihvatamo više zapadne norme, jer su nam dostupne alternative.

Markus Kaim je saradnik Fondacije za nauku i politiku u Berlinu, specijalizovan za bezbednosnu i odbrambenu politiku, posebno za međunarodne vojne intervencije.