1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nju Orleans pet godina posle

29. avgust 2010.

Uragan Katrina bio je najveća prirodna katastrofa u američkoj istoriji. 29. avgusta 2005. u poplavama u Nju Orleansu život je izgubilo oko 1.800 ljudi, a stotine hiljada stanovnika ostalo je bez krova nad glavom.

https://p.dw.com/p/Oyjx
Nju Orleans, septembar 2005.Foto: AP

I pet godina nakon uragana Katrina građani Nju Orleansa pokušavaju da izađu na kraj sa svojim traumama. Portparolka Muzeja južnjačke umetnosti Ogden Sju Strahan pokazuje na uramljenu sliku na podu i kaže da ona mnoge i dalje ispunjava besom. Na slici je prikazan bivši predsednik Džordž Buš kako kroz prozor avion gleda poplavljeni Nju Orleans. „Ova fotografija pokazuje kako nas je Vlada ostavila na cedilu“, kaže predstavnica muzeja.

Ta fotografija deo je izložbe „Njihove priče“, zbirke novinskih fotografija koje su snimljene u Nju Orleansu za vreme i posle uragana Katrina. To su slike razaranja, smrti, bede i bespomoćnosti u septembraskim danima 2005. godine. Sju kaže da neki žitelji grada nisu u stanju da se suoče s tim fotografijama: „Jedna prijateljica tada je izgubila kuću. Ne želi da vidi izložbu, jer bi se previše uzbudila.“

George Bush Hurrikan Katrina
„Vlada nas je ostavila na cedilu“Foto: AP

Život pre i posle uragana

Za ljude u Nju Orleansu život se deli na pre i posle uragana. Bez obzira na to s kim se razgovara, svi su jedinstveni: ovaj grad više nikada neće biti kao što je bio pre Katrine. Hiljade njegovih stanovnika do danas se nisu vratile, istorijske građevine nepovratno su izgubljene. Nju Orleans su uvek nazivali „Velika lakoća“ – ali ta tipična lakoća pretvorila se u neizvesnost.

Ali, bar je grad sada spremniji za neku novu veliku oluju, teši se Britanac Piter Verhoven koji već tri decenije živi ovde. On sa suprugom ima mali pansion. Nakon Katrine bilo je potrebno godinu dana za obnovu pansiona i Verhoven se s užasom seća vremena nakon uragana: „Videlo se najbolje i najgore u ljudima. Bilo je heroja i kriminalaca. U našem komšiluku upadali su u kuće i pljačkali ih i tada nam je bilo jasno kako se brzo čovek može pretvoriti u zver.“

Građani su više vezani za grad

S druge strane, katastrofa je zbližila ljude i podstakla novi duh zajedništva, kaže arhitekta Skot Bernard: „Mislim da smo naučili da više vodimo računa jedni o drugima i povećao se broj onih koji su spremni da učine nešto dobro za zajednicu“. Bernhard kaže da se ljudi više interesuju jedni za druge, a i sam je potpuno promenio život. Umesto projektovanja kuća za bogate klijente potpuno se posvetio radu za opšte dobro. Sada planira kuće koje se podižu donacijama i smatra da je to dobro za grad. On zaključuje: „Vezanost za grad koji su njegovi građani sami obnovili veća je nego ako je grad obnovila Vlada.“

Autorke: Nikol Markvald / Andrea Jung-Grim

Odgovorni urednik: Ivan Đerković