1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Noć u kolevci Bauhausa

Elizabet Jan3. avgust 2015.

Bauhaus, legendara škola arhitekture i dizajna, nigde na svetu nije ostavila toliko zdanja kao u Desauu. U jednome od njih gosti mogu i da prenoće. Reporterka DW-a to je i uradila.

https://p.dw.com/p/1G8mI
Bauhaus Dessau EINSCHRÄNKUNG
Foto: DW/E. Jahn

Obožavam Bauhaus, pogotovo njegovu arhitekturu. Oduvek me oduševljavala efikasnost upotrebe materijala i boje, minimalizam i jasnoća tog stila. Lepo je ono što je funkcionalno – to je bila maksima Bauhausa. Obišla sam brojne centre u kojima su radili „bauhausovci“: Vajmar, u kojemu je Bauhaus 1919. osnovan, Berlin, u kojem se 1933. samoraspustio i u beli grad Tel Aviv, u kojemu je kasnije ostavio svoje tragove.

Ali Desau, neupadljivi postindustrijski grad na Labi, sam do sada preskakala. Pritom je Bauhas tamo u periodu od 1925. do 1932. godine doživeo svoje najproduktivnije godine. Tu tako stoje svetski poznate zgrade, poput škole s natpisom „Bauhaus“, kuće za majstore tog stila, naselje Desau-Terten, Kornhaus i mnoga druga zdanja. U jednom krilu zgrade škole gosti od 2013. godine mogu čak i da prenoće. I to ne želim da propustim…

Bauhaus Dessau EINSCHRÄNKUNG
Atelje-spavaonica izgrađena u stilu BauhausaFoto: DW/E. Jahn

Povratak u prošlost

Samo nekoliko stotina metara od glavne železničke stanice u Desauu stojim pred glavnom zgradom. Utemeljivač Bauhausa Valter Gropijus sam je napravio nacrt asimetričnog kompleksa koji se sastoji od više međusobno povezanih krila. U njega spada i petospratni atelje. On ima karakteristične male balkone koji me, gledajući sa strane, podsećaju na odskočne daske. Možda je trebalo da one daju polet „bauhausovcima“. Od 1926. tu su stanovali posebno nadareni studenti i mladi majstori. Bauhaus, naime, nije bio samo sinteza umetnosti i zanata, on je bio životna filozofija koja se provlačila i kroz privatni život njegovih sledbenika.

Bauhaus Dessau EINSCHRÄNKUNG
Ovo je bio jedan od prvih studentskih domova u NemačkojFoto: Bauhaus Dessau

U glavnoj zgradi se tako nije samo radilo, već i slavilo, glumilo, ljubilo – ukratko: živelo. Dokumentovane su lude zabave na kojima je znalo da se i po deset studenata nagura na mali balkon i preko niskih ograda uskače u susedne sobe. Kakva samo mora da je tamo vladala atmosfera kada je na jednom mestu bilo toliko mnogo istomišljenika iz različitih područja – od zanatlija, preko slikara, do arhitekata – koji su se sastali da bi skrojili potpuno nove kriterijume! Da li se i danas može osetiti duh koji je tada vladao kada se prenoći u ateljeu?

Minimalizam na 24 kvadrata

Prvi utisak dok ulazim u sobu u kojoj ću provesti razoračavaju. Zbog jedne umetničke radionice je slobodna još samo jedna soba – prema severu i bez balkona. Ali dobro, bar je i u njoj gotovo čitav spoljni zid u staklu. Gledam direktno na krilo glavne zgrade u kojemu su smeštene radionice i učionice. Danas je tamo muzej i sedište Fondacije Bauhausa Desau osnovane 1994. godine.

Beli zidovi i staklene površine preko puta reflektuju u moju, ionako svetlu sobu, dodatno svetlo. Ali pre svega se u sobi akumulirala sva toplina ovoga dana. Termički, Bauhaus, stil koji je bio tako koncentrisan na efikasnost, očigledno još nije bio razvijen.

Bauhaus Dessau EINSCHRÄNKUNG
Soba u „hramu Bauhausa“ u kojoj može da se prenoćiFoto: DW/E. Jahn

Prostorija je nameštena minimalistički: zidovi su beli, a na podu od linoleuma boje cigle nalaze se sivi krevet, crni pisaći sto, dve Bauhaus-fotelje s metalnim nogama, jednostavna vešalica i narandžasto-siva komoda. Većina nameštaja odiše duhom vremena, ali goli zidovi podsećaju me na sterilni bolnički hodnik. Osećam potrebu da te velike površine obojim nekom bojom. Kako je tek radikalno morao da deluje taj stil studentima pre gotovo sto godina?!

Bez luksuza, ali autentično

Imam sopstveni umivaonik sa ogledalom – toalet i tuš moram da delim sa sustanarima na spratu. Ono što je za studente nekada bio čisti luksuz, danas je autentično i objašnjava zašto su tako niske cene ovog prenoćišta. Jedna noć u jednokrevetnoj sobi može se dobiti već za 35 evra, u dvokrevetnoj za 55. Onaj ko pravovremeno rezerviše smeštaj preko fondacije Bauhausa u Desauu, može da odsedne i u jednoj od personalizovanih soba. One su naknadno nameštene objektima dizajnera koji su u njima živeli.

Bauhaus Dessau EINSCHRÄNKUNG
Nekadašnja škola Bauhausa u Desauu danas je muzej i sedište fondacijeFoto: DW/E. Jahn

Nakon što sam nabrzinu nešto pojela u stilski doslednom Bauhaus-bistrou, krećem u ranovečernji obilazak kuća u kojima su živeli majstori i učitelji Bauhausa – Valter Gropijus, Paul Kle, Vasilij Kandinski, Lionel Fajninger i Ludvig Mies van der Roe. Te kuće bile su posebno za njih planirane i izgrađene.

Akustika koja nije za decu

Između visokih borova stoje nanizane, isprepletene kocke koje su tokom dana otvorene za posetioce. Sada, u večernjim satima, u njima su se odomaćili umetnici koji učestvuju u umetničkoj radionici i sada rade na svojim instalacijama. Tema je smeće, recikliranje i održivost.

Ulazim u razgovor s Huanom Arangurenom. Taj arhitekta iz Madrida je zaljubljenik u Bauhaus. „Nekada je tu moralo da bude veoma živo“, kaže pijuckajući svoje pivo: „Smeta mi što ovde danas više niko ne živi. Kao da se tako može zamrznuti duh moderne.“

Bauhaus Dessau EINSCHRÄNKUNG
Arhitekte iz Španije koji učestvuju u radioniciFoto: DW/E. Jahn

Adamu Drazinu, diznajneru antropozofu sa Koledž univerziteta iz Londona, dopada se minimalizam arhitekture tih kuća. Ali i on je kritičan. U često golim prostorijama, kaže, zvuk suviše jako odzvanja, što baš i nije prilagođeno deci. Meni se, pak, sviđa neopterećnost s kojom ti umetnici prilaze slavnom Bauhausu. Za njih razvoj moderne nije stao kod Bauhausa, a baš to su „bauhausovci“ i priželjkivali.

Puna raznoraznih utisaka nestajem u svojoj sobi-ateljeu, u glavnoj zgradi preko puta. Probudivši se sledećeg jutra, shvatam da je zaista jedinstveni doživljaj kada možeš da osetiš duh „bauhausovaca“ i da spavaš u tom istorijskom zdanju – kao da smeš da ostaneš u muzeju onda kada svi ostali odu.