1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ožiljci na istoriji: Ljudski zoološki vrt

15. decembar 2011.

U Parizu je otvorena izložba o tome kako su beli Evropljani i Amerikanci, priređivali izložbe neevropljana. Izložba se zove se „Pronalasci: stvaranje divljaka“, ali bi se mogla zvati i „Ljudski zoološki vrt“.

https://p.dw.com/p/13TPU
Plakat kojim su posetioci pozivani da posete ljudski zoološki vrt
Plakat kojim su posetioci pozivani da posete ljudski zoološki vrtFoto: Groupe de recherche Achac, Paris / coll. part / DR

Slike, razglednice, filmovi i posteri koji se mogu videti na izložbi u Parizu odslikavaju period otkako je Kolumbo iz Amerike u Evropu doveo Indijance, preko pokazivanja stranaca u cirkuskim izložbama nakaza, do prikazivanja hiljada domorodaca iz različitih kolonija s kraja 19. i početka 20 veka, gde su Evropljani, belci, pozivani da posmatraju neevropljane na isti način na koji su gledali egzotične životinje.

Nanet Snop, jedan od kustosa, kaže da je ovo prvi put da se pravi izložba o nečemu što je skrivena epizoda u istoriji: „Novost je da u muzejima govorimo o istoriji kolonijalizma i taj deo istorije potpuna je nepoznanica. Za nas je veoma važno da o tome govorimo jer je to bila zaista popularna zabava. Svi su išli na te vašare. Govorimo o milionima ljudi, možda čak i milijardi. Mogu vam dati primer vašara u Sent Luisu iz 1906. godine u Sjedinjenim državama. Tamo je bilo čak 20 000 glumaca iz Afike, Azije i Amerike. Bila je to neverovatna industrija.“

Giljermo Antonio Farini sa "domorocima"
Giljermo Antonio Farini sa "domorocima"Foto: Pitt Rivers Museum, University of Oxford

Tata, tata, idemo u zoološki da gledamo Hotentote!

Na video snimku sa pariske kolonijalne izložbe vidi se belac koji podstiče dvojicu crnaca obučenih u perje i slamu da izvode navodno agresivan ples. Njihovo režanje ledilo je srca damama, a svaki Francuz koji je tada držao do sebe, sigurno se uhvatio za sablju. Takvi izvođači su bili plaćani, drugi su bili manje slobodni. Primera radi, dečak iz Afrike, pigmej Ota Benga, u Njujorku je 1896. prikazivan u kavezu sa majmunom. Osim pitanja o tretmanu i poniženju koje su preživljavali ljudi poput Benge, pitanje je i čemu su služile takve izložbe.

Paskal Blanšar je istoričar specijalizovan za kolonijalizam: „Ljudi nisu verovali da postoji divljaštvo zbog toga što su čitali teoretičare rasne nejednakosti 19. veka, kao na primer Artura Gobinoa, već zato što su gledali ove izložbe! Slogan jedne od čikaških izložbi bio je: ’Videti je znati’. Kada jednom vidite kako ti divljaci izgledaju i koliko su drugačiji od vas, vi ste u to verovali. To je pokrenulo lanac misli koje će dominirati zapadom: podupro eugeniku, kolonijalizam, zapadnjačku dominaciju i superiornost.“

Fotografija sa izložbe u Tokiju 1914.
Fotografija sa izložbe u Tokiju 1914.Foto: Groupe de recherche Achac, Paris / coll. part / DR

Sve se to dešavalo na sličnim mestima. Na londonskom stadionu Vembli, na primer, na Carskoj izložbi 1925, milioni su zurili i iščuđavali se nad domorodcima dovedenim iz kolonija. U Foli Beržeu u Parizu ljudi su češće plaćali da vide Zulu-ratnike nego plesačice. I današnji Zoološki i zabavni vrt u Parizu nekada je u svojoj postavci imao sela za ismevanje – prostore naseljavane Marokancima, Indijcima ili Kinezima, koji su sedeli u tipičnim kostimima i s vremena na vreme radili nešto što se smatralo tipičnim za taj narod. Umesto: „Tata, tata, možemo li da idemo u zoološki vrt da vidimo pelikane“, tada se moglo čuti: „Tata, tata možemo li da odemo da vidimo Hotentote?“

Lilijan Turam: Kada sam igrao fudbal navijači su oponašali majmune zato što su u hijerarhiji takozvanih rasa, crnci smatrani nedostajućom karikom između majmuna i čoveka
Lilijan Turam: Kada sam igrao fudbal navijači su oponašali majmune zato što su u hijerarhiji takozvanih rasa, crnci smatrani nedostajućom karikom između majmuna i čovekaFoto: musée du quai Branly, Cyril Zannettacci

„Karika koja nedostaje“

„Rasistička vizija sveta stvorena još u ljudskim zoološkim vrtovima proteže se sve do danas“, kaže jedan od kustosa izložbe Lilian Turam. On je bivši fudbaler i kaže da baš to objašnjava zašto se na nekim stadionima dešavalo da navijači, kad on šutne loptu, oponašaju majmune: „Razumem da je rasizam, pre svega intelektualna konstrukcija. Zašto ti ljudi nisu oponašali pse ili mačke? Zašto majmune? Jednostavno zato što su u hijerarhiji takozvanih rasa, crnci smatrani nedostajućom karikom između majmuna i čoveka. Naša kultura još ima ožiljke od teorija o rasnoj superiornosti i ljudskih zooloških vrtova, a da toga, ponekad, uopšte, nismo ni svesni. Ako želimo da prevaziđemo te probleme, moramo razumeti kako je do njih došlo.“

Interesantno je videti i kako se toj praksi stalo na kraj. Do pada interesovanja došlo je 1930. godine, svakako ne zbog moralnih smetnji, već zato što su mase pronašle daleko interesantniju zabavu od te - bioskop. Poslednja zavesa je spuštena, ne tako davne, 1958. godine u Briselu. Unajmljeni glumci u Kongoanskom selu na Svetskoj izložbi su se pobunili. Dosadilo im je da glume divljake i selo je zatvoreno. Ispostavilo se da je to bilo poslednje.

Autori: Džon Laurenson / Daniela Vranković
Odgovorni urednik: Ivan Đerković

Izložba u pariskom muzeju Branli traje do juna 2012.
Izložba u pariskom muzeju Branli traje do juna 2012.Foto: musée du quai Branly, Gautier Deblonde