1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Obama mora da se bori za svoju zaostavštinu

Mihael Knige5. novembar 2014.

Pobeda Republikanaca na izborima za američki Kongres dodatno će zaoštriti već postojeću politiku blokade. Predsednik Obama, u dve preostale godine svog mandata, moraće da učvrsti ono što je postigao, smatra Mihael Knige.

https://p.dw.com/p/1DgzU
Barack Obama
Foto: picture alliance/abaca/O. Douliery

Ono što Republikancima nije uspelo na izborima 2010. i 2012, pošlo im je za rukom u trećem pokušaju. Osvojili su većinu u oba doma američkog Kongresa. Prilika je bila povoljna: u Beloj kući je demokrata čija popularnost je u međuvremenu pala na nivo Džordža V. Buša. Republikancima je išlo na ruku to što se većinom biralo u saveznim državama koje su im naklonjenije, kao i tradicionalna sklonost birača da na tzv međuizborima (na polovini mandata predsednika), kazne stranku prvog čoveka Bele kuće. Sve to stvorilo je solidnu osnovu za veliku pobedu takozvane „Velike stare stranke“ (Grand Old Party – GOP).

Optimisti možda još uvek veruju da će novonastala situacija dovesti do toga da Republikanci konačno promene kurs i počnu da sarađuju sa oslabljenim predsednikom, umesto da pokušavaju da blokiraju svaku inicijativu Bele kuće.

Optimisti ukazuju na to da su periodi podele vlasti između predsednika i Kongresa, istorijski gledano, bili najplodniji kad se gleda broj prihvaćenih zakona. Osim toga, Republikanci iz sopstvenih interesa, moraju da pokažu biračima da njihova stranka ne samo da zna da blokira, već može da vodi i konstruktivnu politiku.

Nema razloga za optimizam

Međutim, ti argumenti polaze od toga da će izabrani republikanski predstavnici razmišljati i delovati u interesu čitave stranke i čitave zemlje. Prošlost je, na žalost, pokazala da to nije slučaj – recimo prilikom blokade javne uprave 2013. godine ili kod trajne blokade reforme politike useljavanja.

Deutsche Welle Michael Knigge
Mihael Knige, DWFoto: DW/P. Henriksen

I jedno i drugo su klasični primeri republikanske politike opstrukcije. Umesto da se pobrinu da se život građana osetno poboljša, krilo Republikanaca „Čajanka“ (Tea-Party), pretvara se u frontalnu opoziciju koje se ne rukovodi interesima čitave stranke već u skladu sa sve glasnijim zahtevima nekih regionalnih jastrebova. Aktiviste „Čajanke“ ne brine to što takve akcije potkopavaju mogućnost da se na predsedničkim izborima 2016. za Republikance opredeli glavnina birača, kao i da ih podrže tzv. latino-birači.

S obzirom na to, iluzorno je očekivati da će Kongres, u kojem će ubuduće biti zastupljeno više, a ne manje jastrebova, sada odjednom zaokrenuti na kurs kompromisa s predsednikom koji je kod brojnih Republikanaca krajnje nepopularan. Umesto toga, Obama se ubuduće mora dobro da se pripremi za ophođenje s parlamentom.

Od ponovnog izbora za predsednika Obama je uvideo da su kompromisi sa Republikancima praktično nemogući. Posledica toga jeste da on od tada sve više pokušava da vlada putem dekreta, za koje nije potrebna saglasnost Kongresa. Trend vladanja preko dekreta sada će se sigurno dodatno pojačati, a Obama će smatrati za neophodno i da koristi pravo veta kako bi zaustavio Republikance. Rezultati bi mogao da bude – da ne poverujete – još veća polarizacija političke klime u SAD nego što je to sada slučaj.

Obezbediti Obaminu zaostavštinu

Imajući to na umu, Obama će, umesto da se troši na nove inicijative, morati da obezbedi budućnost za dva svoja najvažnija projekta. Na unutrašnje-političkom planu Obama mora da obezbedi svoju zaista istorijsku reformu zdravstvenog sistema i zaštititi je od intervencija Republikanaca. Još prilikom prihvatanja reforme, Republikanci su najavili da će je poništiti, iako je dokazano da se uz njenu pomoć osetno smanjio broj Amerikanaca bez zdravstvenog osiguranja.

Na međunarodnom nivou Obama mora da pokuša da što pre zaključiti možda takođe istorijski sporazum o atomskoj energiji sa Iranom. Ali to će biti teško. Obama, istina, može dekretom da na neko vreme ukine sankcije, ali mu je za ratifikaciju sporazuma potrebna saglasnost Kongresa. Ipak, ako Obama uspe da potpiše privremeni sporazum s Teheranom i ako on stupi na snagu, Republikancima će biti teško da ponište čitav dokument.

Time bi u poslednje dve godine Obaminog mandata moglo da bude odlučeno o sudbini dva njegova najveća uspeha – i time i o političkoj zaostavštini Baraka Obame. Godine 2008. senator Obama pobedio je na predsedničkim izborima, a Demokrate na izborima za Kongres. Šest godina kasnije, predsednik Obama prisiljen je da brani svoju zaostavštinu od republikanskog Kongresa.