1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

OR

Ejub Štitkovac10. jun 2005.

Neophodna je saradnja obrazovnih institucija u regionu i to je u njihovom interesu. To, istovremeno, vodi i obnavljanju kulturnih veza koje su doživele težak udarac u proteklim vremenima. Ovo je, između ostalog, rečeno na promociji drugog broja regionalnog časopisa «OR», posvećenog obrazovanju i razvoju. Časopis se štampa kako na južnoslovenskim jezicima tako i na engleskom.

https://p.dw.com/p/BAnZ

Čitajući tekstove i razgovore sa ličnostima iz Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine i da ne nabrajamo sve stiče se utisak da je prostor nekadašnje Jugoslavije ostao jedinstvne, ali po problemima kada je riječ o obrazovanju. Ipak, razlike postoje, pogotovo kada se radi o reformama obrazovnog sistema. Kaže to u razgovoru za Radio Dojče vele i urednik ovog jedinstvenog regionalnog časopisa, Refik Šećibović:

«Slovenci su najdalje otišli. Oni imaju kontinuitet reformi i kontinuitet praćenja evropskih tokova. U drugim prostorima dosta je različita situacija. U Srbiji je krenula reforma i pušten je 'duh iz boce', pa se stalo. Sad je neko polustanje; imamo nešto reformi i nemamo nešto reformi. Ovo je sada tranzicioni krizni period obrazovanja i čeka nas 2006. godina, koja će biti jako teška. Moraćemo da pratimo neke evropske tokove, a s druge strane nisu nam institucije i pojedinci pripremljeni za to. Ovaj časopis će naredne godine imati veći značaj da ljudi vide šta ih i kako čeka».

Ipak, ima otpora ovakvom jednom, moglo bi se reći, zajedničkom časopisu:

«Svesni smo toga da ćemo imati mnogo otpora da se takav časopis čita upravo zbog zatvorenosti, zbog nekih predizpozicija koje su nastale u prethodnom periodu. Međutim, naš glavni cilj jeste komparativno posmatranje obrazovanja. Mi se nadamo da ćemo imati čitalačku publiku zahvaljujući tome što imamo jako puno institucija u čitavoj regiji. Proračun je bio da ima negde oko tri i po hiljade institucija koje se vezuju za obrazovanje. Drugo, ima preko 300 hiljada nastavnika. Neka jedan posto nastavnika pročita mi ćemo biti zadovoljni».

Profesor Šećibović, koji je učestvovao u reformama školstva u Srbiji, kaže da u ovo časopisu, čiji su autori iz cijelog regiona, nema tabu tema. Tako da će doći na red analiza, naprimjer, udžbenika iz istorije, kao i vjeronauke:

«Radi se o posmatranju veronauke u bivšim jugoslovenskim republikama, koja je uvođena sukcesivno, u različitim sistemima, zatim posmatranja kvaliteta u obrazovanju, odnosa politike i obrazovanja... Ne bežimo ni od jedne teme, ali insistiramo na njihovoj analizi iz više aspekata».

Sve to će, po ocjeni našeg sagovornika, doprinijeti proširenju kulturnih veza u regionu:

«Shvata se da se moraju da otvori kulturna saradnja. Škole i uopšte institucije za obrazovanje moraće da sarađuju u nekim zajedničkim procesima. Mi ćemo veoma vrzo imati postdiplomske studije koje će biti regionalnog karaktera. Već imamo fakuktete na nivou regije koji međusobno komuniciraju. Ovde će doći do jačeg objedinjavanja obrazovnih institucija pod pritiskom stranih institucija koje dolaze. U Dubrovniku je već 'Ročester' institut i sa svojim menadžmentom koji će napraviti jak udarac ekonomskim fakultetima u Hrvatskoj. S kim bi oni mogli da se udruže? To je sistem udruživanja kao što je nekada bio sa sociologijom religije. Zagrebačke podstiplomske studije iz te oblasti pokrivale su celu bivšu Jugoslaviju. Jer, tamo su predavali svi koji su nešto značili u toj nauci.

Ipak, trebalo je da prođe više od petnaest godina da to shvate i ljudi koji su smatrali da je zatvorenost u nacionalne države najsigurnija. Možda i jeste iz jednog ugla, ali je neodrživa ako se želi ići u razvijeni svijet».