1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Osveta lanca ishrane za plastični nemar ljudi

27. mart 2010.

Plastika: laka, jeftina, brzo se oblikuje… ali se teško ili nikako razgrađuje. A ljudi je sve češće, na razne načine, puštaju u more. Tako truju životinje. Ali sve se vraća jer lanac ishrane uvek ide ka vrhu – ka čoveku.

https://p.dw.com/p/Mffq
Veći deo plastike ne završi u kantama i na reciklaži
Veći deo plastike ne završi u kantama i na reciklažiFoto: Bilderbox

Hiljadama godina more je za čoveka izvor hrane i važan transportni put. Ipak, mora se sve više zloupotrebljavaju kao deponije. Otpad iz reka završi u morima, odakle ga morske struje odnose daleko od obale. Ali ako nešto ne vidimo, ne znači da to ne postoji. Nekada je „olakšavajuća“ okolnost bila to što je smeće uglavnom bilo od organskih materija i time lako razgradivo i u moru. Ali vremena su se promenila, kaže Tilo Mak iz organizacije Grinpis:

„Postoji pet velikih takozvanih ‘morskih vrtloga’ u svetskim morima. U njima se koncentriše đubre – najčešće proizvodi od plastike. U većini slučajeva, to se događa sa otpadom koji nastaje na kopnu. Procenjuje se da oko 80 odsto otpada stigne u ’plastične vrtloge’ putem reka ili vetrova. Preostalih 20 odsto donesu brodovi.“

Punjenje životinja plastikom

Morski biolog Tilo Mak je 2006. učestvovao u jednoj ekspediciji Grinpisa. Na brodu Esperanca merio je i analizirao bregove smeća koji su plivali u moru. Plastični otpad je velika opasnost za mora i njihove stanovnike, kaže Mak. A posledice su katastrofalne: morske životinje ginu u mukama, zato što se upliću u zagubljene mreže od veštačkih materijala, ili u plastične kese i najlonske kanape. Ili zato što jedu smeće koje postaje sve sitnije:

„Mnogo je vrsta životinja i morskih ptica koje se isključivo hrane otpacima sa površine mora ili onim što mogu da pronađu na dubini od nekoliko metara. To su često plastični proizvodi: stari upaljači, ostaci od četkica, zatvarači plastičnih flaša i slično. Životinje se pune svim i svačim, bolje reći plastikom, ali ne i hranom. Tako najčešće umiru od gladi ili žeđi.“

Sve na kraju stigne ljude

Morske ribe, sisari i ptice često, umesto hrane, unose plastiku koju je u more bacio čovek
Morske ribe, sisari i ptice često, umesto hrane, unose plastiku koju je u more bacio čovekFoto: picture-alliance/ ZB

Takođe i hemikalije, koje se unose preko lanca ishrane, ne treba zanemariti. Reč je o kasnoj osveti prirode. Te štetne materije, koje mogu da izazovu rak ili hormonske poremećaje, već se registruju i kod ljudi. Jer, čovek stoji na kraju lanca ishrane, što je i pokazao austrijski reditelj Verner Bote u svojim istraživanjima za dokumentarac „Plastična planeta“. Bote je na jednom američkom univerzitetu rešio da uradi test sopstvene krvi na štetne supstance:

„Još sam ranije čuo za istraživanja prema kojima zapravo svako od nas ima plastiku u krvi. Bio sam siguran da ću imati malo bisfenola A u krvi, ali da će količina biti toliko velika – to nisam očekivao. Bio sam šokiran. Dve godine kasnije, ceo tim je dao krv na analizu i ispostavilo se da je svako od nas imao mnogo supstanci u krvi koje potiču od sintetičkih materija.“

Lečiti uzroke, a ne samo posledice

Tilo Mak zato naglašava: Nešto mora da se promeni već kod samog nastanka smeća. To znači da već pri proizvodnji mora da se uzme u obzir celokupan životni ciklus veštačkih materija:

„Moramo da zatvorimo cirkulisanje materija. Moramo da dozvolimo upotrebu plastike samo ukoliko se reciklira. Jer ako prepunimo kadu, nećemo sakupljati vodu truleks krpom. Prvo ćemo zatvoriti slavinu, tako da voda ne može dalje da se izliva iz kade. A to je, verujem, jedan od najvećih problema.“

Autori: Hele Jepesen / Saša Bojić

Odg. urednik: Nemanja Rujević