1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Otmicom šefa do ostvarivanja svojih prava

19. april 2009.

Tradiciji narodnog bunta, na koju su Francuzi ponosni, u poslednje vreme pridodate su i otmice šefova i direktora kompanija. Francuski radnici time iskazuju gnev zbog ekonomske krize za koju krive poslovni establišment.

https://p.dw.com/p/HZwG
Sve veće ogorčenje: Demonstracije u Marseju
Sve veće ogorčenje: Demonstracije u MarsejuFoto: AP

Ogorčeni zbog otpuštanja sa posla ili malih otpremnina, radnici u šest kompanija širom Francuske su proteklih nedelja pritvarali svoje šefove.

"Otmičari" svoje "žrtve" uglavnom drže zatvorene u njihovim kancelarijama - od nekoliko sati do nekoliko dana. Za to vreme predstavnici sindikata pokušavaju da promene uslove zatvaranja firme i otpuštanja radnika. I uglavnom uspevaju. U Francuskoj je stopa nezaposlenosti premašila osam odsto, što je najviši nivo u poslednje dve godine. Gotovo 170.000 ljudi je izgubilo posao samo u januaru i februaru.

Prihvatljivo ili neprihvatljivo?

Mogu li otmice sprečiti zatvaranje radnih mesta?
Mogu li otmice sprečiti zatvaranje radnih mesta?Foto: AP

Direktori i rukovodioci su takodje zabrinuti, kaže Žan Fransoa Rubo, šef sindikata poslodavaca CGPME. Rubo je za francuski radio izjavio da razume strah radnika povodom ekonomske krize, ali je takodje naglasio da su otmice neprihvatljive. Anketa agencije CSA, medjutim, otkriva da čak 45 odsto Francuza smatra da su otmice šefova prihvatljive. Druga anketa organizacije IFOP pokazuje da jedna trećina ispitanika podržava otmice, dok 65 odsto kaže da razume zašto se one događaju. Samo sedam odsto Francuza ih osuđuje.

Žerom Furket iz IFOP-a objašnjava zašto je to tako: "Važno je posmatrati otmice šefova u kontekstu ekonomske krize - kompanije se zatvaraju i nezaposlenost raste. U međuvremenu, Francuzi su gnevni zbog izveštaja o bonusima koje primaju direktori i ogromnih otpremnina za šefove koji napuštaju kompanije".

Sve veće razlike

Ono što Francuze naročito dovodi do besa su astronomske plate direktora, pre svega direktora banaka i finansijskih institucija koje su odgovorne za krizu.

Istina, u poređenju sa SAD francuski bankari i nisu preterano plaćeni – direktor banke „Sosijete ženeral“ Danijel Buton zaradio je 2006. godine 4,5 miliona dolara. Na drugoj strani Atlantika, direktor sada propale banke „Leman braders“ Ričard Fuld zarađivao je od 2000. do 2005. godine u proseku 70 miliona dolara godišnje.

Međutim, sve izrazitije je socijalno raslojavanje u zemlji. Od 1998. do 2005 prihod prosečnog domaćinstva u Francuskoj porastao je 5 procenata, ali su se prihodi 0,01 procenata najbogatijih u zemlji povećali za 42 odsto.

Onaj manji deo Francuza koji ne podržava otmice smatra da svako nasilje vodi nasilnoj reakciji i da otmice šefova nisu pravo rešenje problema. Francuski predsednik Nikola Sarkozi je osudio metod otmica, ali vlasti za sada ne intervenišu, jer se pribojavaju da bi to samo zaoštrilo ionako napetu situaciju u jeku ekonomske krize.

Sarkozi na meti

Na nišanu satiričara: K. Bruni i N. Sarkozi
Na nišanu satriričara: K. Bruni i N. SarkoziFoto: dpa/picture-alliance
Sarkozi je najavio osnivanje novog fonda za prekvalifikaciju otpuštenih radnika, zabrinut da bi recesija mogla da dovede do novih masovnih protesta. Dok kompanije propadaju, a nezaposlenost raste, mnogi Francuzi su uvereni da plaćaju ceh za krizu koju su izazvali finansijeri i bankari bliski Sarkozijevoj vladi desnog centra. Predsednik i njegova supruga, bivša manekenka Karla Bruni, postali su u međuvremenu mete satiričnih skečeva u medijima. Mnogi Karlu Bruni-Sarkozi, ćerku italijanskog milionera, nazivaju Marijom Antoanetom, omraženom kraljicom koja je svojevremeno narodu poručila da jede kolače ako nema hleba.

Otmice šefova su, inače, samo najnoviji vid izražavanja radničkog nezadovoljstva. Zbog ekonomske krize su širom Francuske tokom proteklih nekoliko meseci već u dva navrata održane "klasične", masovne demonstracije i štrajkovi. Sindikati optužuju vladu za aroganciju i potcenjivanje naroda i najavljuju da se spremaju za "dug rat". Protesti su se za sada, čini se, isplatili. U većini slučajeva, prozvane kompanije su pristale da bar obnove pregovore o radničkim platama ili o većim otpremninama za otpuštene.

autor: nb/beta

odgovorni urednik: N. Jakovljević