1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

"Otvaranje tajnih arhiva potreba Srbije"

12. oktobar 2013.

Otvaranje tajnih dosijea srpskih službi bezbednosti nije uslov Evropske unije, ali postoji preporuka EU da se to učini. Hoće li srpske vlasti ispuniti nešto što je samo preporuka?

https://p.dw.com/p/19yRR
Foto: imago/INSADCO

Otvaranje tajnih dosijea službi bezbednosti je tema koja je prisutna u javnosti još od početaka demokratskih promena 2000. godine. Postojale su bezbrojne inicijative da se taj proces obavi, ali se na kraju sve završavalo floskulom „da za to nema dovoljno političke volje“. Najnoviji stav EU kazuje da EU ne zahteva od Srbije da obelodani tajna dokumenta službi bezbednosti, ali „snažno preporučuje da se to učini“. To nije uslov da bi se Srbija priključila EU, ali postoji snažna preporuka da se to učini kako bi se rešila važna pitanja iz prošlosti, saopšteno je iz Kancelarije komesara za proširenje EU Štefana Filea. Pitanje koje se odmah nameće je da li će srpske vlasti uopšte želeti da ispunjavaju bilo kakvu obavezu koja nije čvrst uslov. Istorijat obaveza koje je Srbija trebalo da ispuni pokazuje izvestan stepen ležernosti kada je u pitanju bilo kakva obaveza koja je data u vidu preporuke.

Ponovo argumenti protiv?

Uslov otvaranja dosijea tajnih službi nije bio nikakav uslov ni drugim zemljama kada su primane u EU, pa nema nikakve logike da to bude i u slučaju Srbije, ističe za DW Bogoljub Milosavljević, profesor Pravnog fakulteta Union u Beogradu. Tema otvaranja tajnih dosijea je ipak bila prisutna nakon 5. oktobra, kaže Milosavljević, ali su se uvek nalazili neki argumenti protiv pokretanja tog procesa. Tako se navodilo da bi jedna takva mera mogla dovesti do lova na veštice, da može stvoriti nove nepravde, i da može doći do progona ljudi koji su bili saradnici službi. Pretpostavljam da bi se i danas ponovo koristili isti argumenti protiv takvog procesa, smatra Milosavljević.

Razjasniti famu oko tajnih dosijea

Aktenschränke in einem Gebäude des früheren Archivs der DDR-Staatssicherheit, aufgenommen am 13.07.2012 in Berlin. Übrig geblieben sind bisher bekannte rund 39 Millionen Karteikarten und 111 Kilometer Akten, zudem 1,4 Millionen Fotos, 2.734 Filme sowie 31.300 Tonbänder. Das Material des Ministeriums und der Stasi-Bezirksverwaltungen von Potsdam und Berlin lagert in der BStU-Zentralstelle in Berlin-Lichtenberg. Zudem gibt es in zwölf von früher 15 Bezirksstädten der DDR heute Außenstellen, in denen die Unterlagen der jeweiligen Bezirksverwaltungen bearbeitet und der Öffentlichkeit zugänglich gemacht werden. Foto: Soeren Stache dpa
Foto: picture-alliance/dpa

Kada je reč o samim tajnim službama, tu je naravno postojalo protivljenje, kaže Milosavljević. Njihov stav je bio da, ukoliko se krene u taj proces, da bi tu oblast trebalo urediti zakonom, kaže Milosavljević. Zakonom bi trebalo da se zaštiti identitet doušnika, i nacionalni interesi koji se mogu nalaziti u takvim dokumentima. Pošto zakon nikada nije donet, onda se ni to pitanje nije rešilo, skreće pažnju Milosavljević.

Sada naravno ostaje pitanje koliko će naši političari želeti da ispune nešto što je „samo“ preporuka EU. Ako se to pitanje ponovo pokrene, ja očekujem da će se ponovo čuti argumenti za i protiv, ocenjuje Milosavljević: „I da će se, iskreno se nadam, ukoliko bude političke spremnosti, to pitanje moći da se konačno skine sa dnevnog reda. To bi po mom mišljenju bilo jako dobro, kako bi se prosto zauvek razjasnila ta fama koja postoji oko tog pitanja, ali moram da napomenem bez lustracije. Mi smo imali čak i Zakon o lustraciji, koji je 10 godina bio mrtvo slovo na papiru, i mislim da će se to pitanje teško ponovo otvarati“.

Otvoriti crnu knjigu zločina

Srpski pokret obnove (SPO) je bio jedna od retkih stranaka koja je uporno isticala potrebu za otvaranjem tajnih dosijea. Međutim, svi njihovi pokušaji u tom pravcu nisu doneli rezultate. Aleksandar Jugović, potpredsednik SPO, kaže za DW da je otvaranje tajnih arhiva potreba Srbije, bez obzira na to da li je to uslov ili preporuka EU: „Na taj način bi se utvrdile uloge pojedinih ljudi, koji se nalaze u svim strukturama vlasti, koji se nalaze na rukovodećim mestima odakle se šalje antievropska misao, i kako bismo na kraju utvrdili biografije svih onih koji su u prethodnom periodu bili odgovorni za najveće nesreće koje su zadesile Srbiju“.

Mislim da za rešavanje ovog pitanje i nije toliko važno da li preporuke za to stižu iz Evropske unije, smatra Jugović. Srbija bi trebalo da to pitanje razreši pre svega zbog sebe, jer bi to bilo korisno da bi se razjasnila uloga svih onih koji su u proteklim godinama činili zlo da bi njima bilo dobro, kaže Aleksandar Jugović: „Ja sam ubeđen da se u tim arhivama nalaze tragovi prljavog novca iz građanskih ratova, ubeđen sam da se nalaze tragovi ubistava novinara i političkih likvidacija, ubeđen sam da se nalaze tragovi šverca cigareta. I mislim da bi ta crna knjiga zločina, ukoliko bi bila otvorena, dala odgovore na mnoga pitanja“.

SPO je nekoliko puta bezuspešno pokušao da svoj predlog zakona o otvaranju tajnih dosijea uvrsti u dnevni red parlamenta. Otpori tome su upravo u redovima onih koji bi trebalo po funkciji da se zalažu za otvaranje tajnih arhiva, ističe Jugović. Što se tiče SPO, to pitanje je davno trebalo da bude urađeno, kaže Jugović.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odg. urednica: Ivana Ivanović