1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Pogubne posledice

18. mart 2006.

Prema rezultatima najnovijih merenja dramatično je povećana količina ugljendioksida u vazduhu.

https://p.dw.com/p/BAgU
Zemlja kao pustinja: Suša na Siciliji
Zemlja kao pustinja: Suša na SicilijiFoto: picture-alliance / dpa

Koncentracija ugljendioksida, koji stvara efekat staklene bašte, dostigla je u proseku 381.nu česticu na milion čestica vazduha.To je stotinu čestica više nego u predindustrijskom periodu.Zapravo, prema rečima Dejvida Kinga, naučnog savetnika britanske vlade, to je največa koncentracija u poslednjih milion godina, možda čak u poslednjih trideset miliona godina.“Čovečanstvo menja klimu“, gladi Kingov zaključak.

Još veću uznemirenost izaziva trend koji je u osnovi rekordne koncentracije ugljendioksida u vazduhu.Naime, merenja američke Nacionalne administracije za okeane i atmosferu, NOAA, pokazuju da je porast količine ugljendioksida u atmosferi prošle godine bio izuzetno veliki.Samo dva puta u proteklih 25 godina – 1987.me i 1998.me – porast je bio veći.

„Ne vidimo znake smanjivanja emisije ugljendioksida, naprotiv.Zapravo, taj rast se ubrzava“, kaže Piter Tens iz „Global monitoringa“, jednog od timova američke agencije. Zahvaljujući svetskoj mreži mernih stanica NOAA i sličnih institucija naučnici prate koncentraciju ugljendioksida u blizini tla i neposredno iznad površine mora.Merenja se, pored ostalog, obavljaju na Južnom polu, na američkim Stenovitim planinama, na havajskom vulkanu Mauna Loa i na Oksenkopfu, mernoj stanici Odeljenja za biogeohemiju Instituta Maks Plank kod istočnonemačkog grada Jene.

„Odavno nam je poznato da godišnje prosečne emisije ugljendioksida značajno variraju“, kaže Martin Hajman iz Odeljenja za biogeohemiju i dodaje da je porast naročito veliki tokom klimatske pojave poznate pod imenom El Ninjo ili prilikom velikih suša u Evropi.

I Hajman smatra da je koncentracija ugljendioksida od 381.ne čestice zabrinjavajuća i da će, ako nastavi da se povećava, u jednom trenutku doći do nelinearnih posledica.Na primer, ako okeani – koji su sada zbog sve veće količine ugljendioksida već kiseli kao u vreme izumiranja dinosaurusa – ne budu više mogli da preuzimaju CO2, njegova količina u vazduhu će početi da raste još većom brzinom.

Saznanja američkih naučnika imaju i političku težinu – NOAA je pod američkim ministarstvom trgovine.Bušova vlada već više puta je pokušala da utiče na ocene naučnika i interpretaciju rezultata njihovih istraživanja.Glavni urednik časopisa „Sajens“ Donald Kenedi čak je optužio vlasti u Vašingtonu da su ućutkale stručnjake za klimu iz NOAA i Američke svemirske agencije NASA.

Prema Kenedijevom mišljenju Vašington ne samo da ignoriše dokaze da temperatura na Zemlji raste zbog efekta staklene bašte koji stvaraju gasovi kao što je ugljendioksid, nego naučnicima zabranjuje i kontakte sa medijima.Istraživači koje plaća vlada moraju izveštaje koje podnose na naučnim kongresima prvo da daju na odobrenje vlastima.