1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Pomirenje na Balkanu

Refki Alija17. jun 2007.

U Prizrenu je održan skup "Nacionalno pomirenje, etnička i verska tolerancija na Balkanu" u organizaciji Evropskog centra za mir i razvoj Univerziteta UN za mir .

https://p.dw.com/p/BAK8
Prizren
PrizrenFoto: DW
Takehiro Togo, predsednik Evropskog centra za mir podsetio je da je Japan uložilo 200 miliona dolara za mir i to je po njemu jasna poruka i najbolji projekat koji ima za cilj pomirenje naroda na Balkanu. On je apelovao zbog budućnosti da se uradi sve i edekvatno reši posleratno stanje na Kosovu i “ da obe strane shvate da je sloboda neophodna za sve”. Predstavnici različitih nacionalnosti na području bivše Jugoslavije različito vide pomirenje. Akademik Mark Krasnići smatra da je pomirenje , kako precizira , vrlo potrebno i nužno ako se želi miran suživot i prosperitet na Balkanu. “Za svako pomirenje jedna strana bi trebalo da traži oproštaj i izvinjenje. Ovde, u konkretnom slučaju, to bi trebalo da uradi Srbija koja je 1998. i 1999. počinila genocid, poginulo je oko 15 hiljada ljudi, računajući i one koji još nisu otkriveni” kaže Krasnići i posebno naglašava: “ Kosovo može biti Jerusalim i srce za svakoga za sve narode koje tu budu živeli, ali koji će raditi za Kosovo i da i sami budu ravnopravni u njemu ” Mira Alecković-Nikolić je u na ovom skupu bila u ime srpske diaspore: “ Za mene je ova teritorija još srpska, za Albance je albanska ili, kako oni kažu, kosovarska. Mi Srbi borićemo se da ostane u Srbiji, oni neka se bore za šta se bore. To je politički novo, ali psihološki mi ne bi trebalo da se svadjamo i da možemo da živimo potpuno normalno, da ja mogu da diskutujem sa nekim normalno pa ko pobedi politički to je bitka. Mi ne mora da se mrzimo, niti bi to trebalo da bude neki razgovor kada niko nikoga ne može da razume. Evo ovo govori da možemo da se razumemo” – smatra ona. Sadik Idrici, ministar zdravlja u Vladi Kosova podseća da je krajnje vreme da se na Balkanu posle tolikih ratova dodje do mira i stabilnosti. On smatra da je Bošnjacima, ipak, najteže: “ Možda je za druge zajednice lakše, ali Bošnajci žive na području svih novonastalih zemalja bivše Jugoslavije. Nerešeno stanje na ovim prostorima mi plaćamo najskuplje i u pogledu obarzovanja, putovanja i dokumentacije. Bošnajci sa Kosovo gotovo da ne mogu ući u Bosnu sa Unmikovim pasošem. Nama Bošnjacima je najpotrebnije pomirenje, jer bez njega mi smo , gotovo, u karantinu”. Vlado Bučkovski, bivši makedonski premijer, kaže da se uspešna formula rešenja problema u Makedoniji i stvaranje višenacionalne zemlje “ u bliskoj budućnosti ne može preslikati na Kosovo”, ali: “ Bilo kakva kalkulacija i stanje status kvo ovde na Kosovu je pogubno za ceo region. Bez ekonomskog razvitka, bez novog Maršalovog plana za Balkan teško da preko noći možemo promeniti stvari “ Iako su na konferenciju pozvani i predstavnici SPC oni nisu došli. Ćemalj Morina , prodekan islamskog fakulteta u Prištini podsehajući na islamski aspekt pomirenje kaže ne da je ono potrebno nego i nužno: “ Ako hoćemo postati deo Evrope i da budemo isti do pomirenja treba da dodje što pre”.