1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Porođaj u Nemačkoj

1. novembar 2010.

U Nemačkoj ima više opcija za porođaj, ali se sve mora unapred planirati. Postoji gomila dokumentacije. Babica je šefica. Muževi su češće na porođajima. Ali jednako je lepo čuti prvi plač deteta.

https://p.dw.com/p/PvJg
Foto: Bilderbox

U Nemačkoj postoje razne pripreme za srećni par – kako se ponašati na porođaju, kako disati, kako trpeti sav bes žene koja je van sebe od bolova i u svemu tome biti iole priseban. Pripreme se odvijaju pri bolnicama i nisu obavezne. Prva krupna odluka je gde se uopšte poroditi: u bolnici ili kod kuće. Jer, u Nemačkoj su porođaji na sopstvenom krevetu u rođenoj kući sve češći, a svako ima pravo da bira, kaže nam Sofija koja je sva tri svoja anđelčića rodila u Nemačkoj: „Praktikuje se porođaj u kućama, češće kod muslimana. Potrebno je da ginekolog kaže da je sve u redu i da se potpiše saglasnost da je porođaj kod kuće na odgovornost majke. Takođe, ako dođe do komplikacija, porodilja mora da se prebaci u bolnicu.“

Sofija, međutim, nije htela da eksperimentiše te se porađala u bolnici koju je sa svojim suprugom Milisavom odabrala mnogo ranije. No izbor bolnice nije i poslednja velika odluka. Žena može da odluči da li će se poroditi prirodnim putem, ili eventualno uz neku anesteziju ili carskim rezom. Prirodnom porođaju se, priča nam Sofija, uvek daje prednost – ako nema komplikacija i ako majka može da izdrži bolove.

Ali, koliko god buduća majka bila hrabra, ne ide uvek sve glatko. Kada ne ide glatko, slabosti pokazuje i nemački sistem. Recimo, Dunja, druga mama iz naše priče, se porađala 26 sati jer su babice ostajale pri odluci da se čeka prirodni porod. Tek u zlo doba se neko setio carskog reza: „Kasnije, kada sam bila na pregledu kod svog ginekologa, on je bio ljut jer je smatrao da je nedopustivo da se žena muči 26 sati. Čula sam da postoji pravilo da se na prirodni porođaj čeka šest sati. Ako se u tom periodu žena ne otvara – ide se na carski rez“, kaže Dunja.

Baby mit Windel
Foto: picture-alliance / OKAPIA KG, Germany

Zato je Dunja kod svog drugog porođaja odmah insistirala na carskom rezu. Svaka žena još može da traži epiduralnu anesteziju. Popularni epidural je jaka lokalna anestezija koja omogućava bezbolan porođaj, ali nosi i rizike. Neki drugi delovi tela mogu ostati na kratko nepokretni, može oslabiti čulo dodira, a ima i mnogo gorih nuspojava. „Epidural može biti želja svake žene koja ne želi da trpi bolove. Potpuno je besplatan. Žena mora da potpiše da je saglasna da primi ovu anesteziju zbog mogućih posledica“, kaže Sofija.

Budući tata – gromobran za bes

Ponekad, kažu majke, važniji od svake anestezije može da bude osmeh babice i ljubaznost lekara. Ali kaže Dunja, u Nemačkoj teško mogu da se dobiju i jare i pare. U prevodu: što je neka bolnica na boljem glasu i što se priznatijom smatra – to je osoblje hladnije. „Uvek morate da birate između dobre školske, medicinske varijante uz malo atmosfere i mnogo atmosfere i ugođaja, ali uz veći rizik ako nešto krene po zlu.“ Sofija ima samo reči hvale: „Moj muž nije bio na jednom porođaju sa mnom, ali sam imala potpunu podršku babice. Ona me je tešila, držala za ruku. Neverovatno je koliko mi je pomogla.“

Pomenuti Milisav je dakle Sofijin muž i, kao što ste pročitali, jedan porođaj je propustio, ali je zato ostala dva puta bio podrška – i svojoj ženi, ali i babici: „Ni ne pitaju muževe da li žele da uđu nego se insistira da muškarac uđe jer dobro dođe da neko bodri porodilju, ali i da pomogne babici. To je za mene bio stres, ali pozitivan. Nije toliko strašno.“

Srećko je ponosni otac jednog dečačića i takođe je uživo pratio dolazak svog sina na svet. Pre toga je mnogo puta slične scene gledao na filmovima i u bolničkim sapunicama. „Na filmu izgleda dosta dramatično, a u stvarnosti – nije mnogo manje dramatično“, kaže Srećko i nastavlja: „Neke žene porođaj primaju dosta emotivno, pod pritiskom su… suprug, budući otac, dobro dođe kao neki gromobran koji upija svu srdžbu i bes.“

Babice vladaju

Pre nego što muškarac uopšte dođe u ulogu gromobrana za bes, a žena padne u strašne muke, roditelji treba i da odaberu da li će se majka poroditi u klasičnom krevetu ili možda u trodelnom krevetu, u specijalnoj naslonjači, na šamlici, u kučećem položaju… ili možda viseći na ripstolu, na lopti, u vodi… „Sve je išlo brzo. Najpre vam pokažu razne prostorije: sa nekim krevetima, bazenima, XY uređajima… vi se onda odlučite za najklasičniju moguću varijantu i odjednom se pojavi nekoliko lekara, nekoliko medicinskih sestara. Svi počnu nešto da rade, a vi, kao budući otac, samo gledate, posmatrate i ne znate šta bi sa sobom jer ste u suštini tamo tehnološki višak“, kaže Srećko.

Milisav se nije osećao kao tehnološki višak jer je u sali bila samo babica: „Doktorka nije prisutna na samom porođaju, dolazi samo ako se nešto iskomplikuje i ako je babica pozove. Zato babici dobro dođe neko da joj malo pomogne.“

Baby träumt
Foto: Illuscope

Babice jesu šefice i sve je praktično u njihovim rukama. Ali ako se porađate 26 sati kao Dunja – onda se smeni nekoliko babica, a buduća majka se oseća kao cipela na fabričkoj traci. Zato može da se angažuje „ekstra“ babica. Dunja to nije uradila jer nije znala za jadac, ali bi to preporučila svakoj budućoj majci. „Postoji mogućnost da se odlučite za jednu babicu. Postoje nekakve ordinacije babica u koje zapravo i idete tokom cele trudnoće umesto kod ginekologa. Onda ta ‘vaša’ babica može sa vama u bolnicu. Ona ima licencu i zapravo vas može poroditi. To ima smisla – jer ženu najbolje može da porodi upravo neko ko je poznaje kao osobu, ko poznaje njenu trudnoću pa i dete u utrobi“, smatra Dunja.

Što je sigurno, sigurno je…

Međutim u ovoj birokratskoj državi ništa nije lako i jednostavno, ništa ne prolazi bez tone dokumentacije. Što je sigurno – sigurno je. „Kad krenete planirano da se porodite, morate potpisati dosta papira. To se meni u prvom slučaju nije dogodilo jer sam dobila trudove tri sedmice ranije, pa nije bilo vremena za potpise. Na kraju sam potpisala saglasnost za carski rez u situaciji u kojoj nisam bila pri sebi – verovatno bih potpisala i svoju smrtnu presudu. Inače potpisuje se i prihvatanje rizika i za moguće probleme sa verovatnoćom od 0,0001 odsto – a to su sve strašne stvari koje bolje i da ne čitate. Tako se bolnica i lekari osiguravaju“, završava Dunja.

Zaboraviti balkanske predrasude

Za kraj se vraćamo tatama, Balkancima… Srećko priznaje da tamo odakle on dolazi muževi baš ne jure u salu za porođaje. „U krugu mojih prijatelja i rođaka samo jedan ili dvojica su bili na porođaju. Ipak, mislim da nije bitno da li je neko Balkanac. Ako već budući tata može da pomogne budućoj mami, onda treba da bude uz svoju suprugu.“ Dakle, Srećko je bio uz svoju dragu, uživo video rođenje svog prvenca… na Balkanu otac obično radosnu vest prima telefonom, okupljene žene plaču od sreće, muškarci su već pijani i, tradicionalno, cepaju srećnom tati košulju, po mogućstvu belu. „To sam nadoknadio posle porođaja“, dodaje Srećko.

Autor: Nemanja Rujević

Odg. urednik: Ivan Đerković