1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Predstoji duga borba protiv IS

Bernd Rigert / mm16. septembar 2014.

Pariska konferencija o borbi protiv terorista „Islamske države“ nije donela ništa novo. Dosta je priče, sada je važno pokrenuti akciju protiv džihadista. Biće vremena za analiziranje uzroka, smatra Bernd Rigert.

https://p.dw.com/p/1DCpY
Paris Konferenz Gruppenfoto 15.09.2014
Foto: Michel Euler/Reuters

Francuski predsednik Fransoa Oland organizovao je u Parizu konferenciju koja je za temu imala borbu protiv terorističke organizacije „Islamska država“ (IS). Svoje predstavnike poslalo je 26 država, ali je došao samo jedan predsednik – onaj iz Iraka. Ostalo su bili ministri spoljnih poslova. Pre nekoliko nedelja, Oland još najavio veliki samit šefova država i vlada. Međutim, od toga nije bilo ništa. Razlog je možda to što koalicija protiv beskrupulozne terorističke organizacije već postoji. U Parizu je ona sada samo još jednom potvrđena. Sjedinjene Američke Države odavno su organizovale ono što je francuski predsednik sada imitirao. Tokom samita NATO u Velsu pre deset dana američki predsednik Barak Obama već je pridobio one koji su voljni da učestvuju iz zapadnog tabora. Predsednik Oland bio je takođe u Velsu, ali taj na unutrašnej-političkom planu oslabljeni političar je, eto, želeo da i sam još jednom zablista.

Proteklih dana ministar spoljnih poslova SAD Džon Keri je tokom svoje turneje po Bliskom istoku pridobio deset arapskih država za to da se uključe u tu relativno labavu koaliciju. Naravno da neće da škodi ako se te zemlje ponovno sastanu u Parizu, ali stvarnih, novih i konkretnih obećanja u glavnom gradu Francuske nije bilo. Zvanični London i Pariz samo su nagovestili da bi eventualno mogli da učestvuju u vazdušnim napadima SAD na položaje IS. Arapske države ponovno su obećale ono što je već odavno trebalo da se dogodi: terorističkoj organizaciji IS konačno će zavrnuti izvore prihoda. Ti krvoločni džihadisti su, naime, dobrim delom finansirani donacijama i drugim oblicima novčane podrške iz Saudijske Arabije, Katara, Kuvajta i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Nemačka i druge države žele da kurdskim protivnicima „Islamske države“ isporuče oružje i obezbede neophodnu vojnu obuku. One bi trebalo i da prekinu naftno poslovanje sa „Islamskom državom“.

Vazdušni napadi i bolje naoružanje Kurda neće biti dovoljni da se trupe IS „unište“, kako to zahteva premijer Velike Britanije Dejvid Kameron. CIA procenjuje da terorista ima oko 30.000, a oni ne deluju samo u pustinji, već su rasporedili i u gradovima, kao i u manjim naseljima. Te terorističke trupe neće moći da se poraze samo vazdušnim napadima, osim ako se u računicu ne ukalkulišu i nebrojene žrtve među civilnim stanovništvom. Ako bi se želelo da se teroristi IS zaista razoružaju za to će biti neophodne kopnene snage. Ali – da li se to uopšte želi? Ciljevi koji su formulisani u Parizu su skromniji i manje konkretni. Teroriste treba „oterati“, navodi se u zajedničkom dokumentu. Oterati? Gde? U Siriju, Tursku ili Liban? Nova koalicija možda može da vazdušnim napadima donekle suzbije širenje brutalnih krvničkih bandi, ali ništa više od toga.

Deutsche Welle Bernd Riegert
Bernd Rigert, DW

Učesnici konferencije žele da se pridržavaju međunarodnog prava, za razliku od rata u Iraku 2003. kad su Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici krenuli u pohod bez mandata Ujedinjenih nacija. Za mandat je, naime, potrebna saglasnost Kine i Rusije. Međutim, s obzirom na krizu u Ukrajini, ne može se polaziti od toga da bi se Moskva u to dala uveriti. Pošto je odlučujući faktor vreme, Sjedinjene Američke Države neće moći dugo da čekaju na Rusiju ili Ujedinjene nacije i moraće i bez mandata da bombarduju i područja u Siriji na koja se povlače teroristi. Borba protiv terorizma, koji se lako može preliti iz Iraka i Sirije u Evropu i SAD, u suštini je zajednički zadatak za NATO, Organizaciju za evropsku bezbednost i saradnju i za Evropsku uniju.

Ukoliko situacija postane zaista ozbiljna, onda će postati očigledno da ta međunarodna udruženja ne služe mnogo svojoj svrsi. Ni NATO, a ni EU nisu mogli da se izbore za jedinstven stav. Tajne službe procenjuju da u Evropi oko 2.000 obučenih „spavača“ terorističke organizacije „Islamska država“ čeka na ispunjenje svog zadatka. Opasnost je, dakle, realna, pre svega u velikim NATO i EU-državama – Francuskoj, Velikoj Britaniji i Nemačkoj. Jedan Francuz, obučen od IS, već je ubio četvoro ljudi u Belgiji. Bilo bi, dakle, krajnje vreme da se u Evropi sarađuje, da se više ne izvlači i razmišlja kao u prošlosti – da će već srediti Sjedinjene Američke Države. A nema više ni vremena za skrivanje iza argumenta da su SAD zbog rata protiv Iraka 2003. godine krive za haotično stanje u toj zemlji i jačanje novih terorističkih grupa. To je možda ispravno, ali ostatak sveta je najkasnije od 2006. okretao glavu, kada je postalo jasno da se u Iraku formirala krvožedna islamistička teroristička organizacija, koja vrši bombaške napade. Ona je često menjala ime, dok na kraju nije postala opasnost koju danas vidimo. „Islamska država“ i njeni prethodnici proteklih godina su brutalno ubili već stotine ljudi. O tome u Evropi jedva da se i govorilo. Političari su se probudili tek nakon opkoljavanja hiljada izbeglica u Iraku i zverskih pogubljenja trojice talaca u protekle tri nedelje.

Pritisak je postao toliko veliki da je predsednik SAD Obama, protiv svoje volje, morao vojno da deluje. Pritisak je postao takođe toliki da i nemačka vlada po prvi put isporučuje oružje u krizno područje. A taj pritisak vodi do konferencija poput ove u Parizu. Taj pritisak mora dovesti do toga da nas koalicija voljnih oslobodi od opasnosti prouzrokovane terorizmom. Do sada najavljena sredstva, za to neće biti dovoljna.

Pariska konferencija o bezbednosti u Iraku nije donela nova saznanja. Sada bi bilo važno delovati protiv IS – dosta je priče. Biće vremena za istraživanje uzroka.