Preradović i Čokonaj
18. februar 2019.
Decenijama su stanovnici Grabrovnice, malog sela u Virovitičko-podravskoj županiji, tražili načina kako da kvalitetno i temeljno obnove rodnu kuću Petra Preradovića (1818.-1872.), znamenitog hrvatskog pesnika srpskog porekla koji je prve stihove napisao u Beču, na nemačkom jeziku, kao austrougarski general. I našli su!
Spasonosno rešenje bilo je Inter-regionalni program prekogranične saradnje „Mađarska-Hrvatska 2014.-2020." koji sufinansira Evropski fond za regionalni razvoj.
Dva pesnika, dva muzeja
Partneri s obe strane reke Drave osmislili su projekt „Preradović i Čokonaj - proslava pesnika romantizma u prekograničnom području", vredan 11, 2 miliona kuna. Hrvatsku i Mađarsku ovog puta su povezali pesnici. Preradović je predstavnik romantizma iz prve polovine 19. veka. Skoro ceo život je proveo van domovine, a književnošću se bavio koliko mu je to vojna karijera dozvoljavala.
Svojim pesmama je izražavao brigu za hrvatski jezik te privrženost slovenskoj koncepciji i iskreno domoljublje. Vitez Mihalj Čokonaj (1773.– 1805.) delovao je u idejnom krugu prosvetiteljstva. Autor je komedija i pesama političkog, ljubavnog i refleksivnog karaktera. S tradicijom mađarske, evropske i istočne književnosti obnovio je mađarsko pesništvo. Njemu u spomen u gradu Čurgo se rekonstruiše muzej.
Obnova građevine iz 18. veka, u kojoj se čuva Preradovićeva ostavština, biće završena do 18. marta ove godine, na dan pesnikova 201. rođendana. „Ta će baština uticati i na razvoj kulture celog ovog kraja, a indirektno i na ekonomsku kroz razvoj turizma. Preradovića predstavljamo kao pesnika, generala i nekoga ko se u jednom razdoblju bavio i spiritističkim temama, što se može iščitati iz njegovih pesama i pisama.
Osim učenika iz cele Hrvatske ovde dolaze turisti iz Evrope koje privlači fenomen nekadašnje gvozdene zavese, susret istočnog i zapadnog bloka", kaže voditelj projekta Marinko Barčan.
53 hrvatsko-mađarska projekta
Kuća je zadržala stari štih, a dobila nove multimedijalne sadržaje. U njoj će se organizovati muzičke i pesničke večeri te mnogi drugi kulturni sadržaji, a predviđeno je i proučavanje dela njegovog opusa koji je muzički obrađen. Meštani ne mogu sakriti oduševljenje što će autor stihova koje mnogi pripisuju narodu, poput Bože mili, kud sam zašo; Zora puca, bit će dana ili Miruj, miruj srce moje, konačno dobiti zasluženi spomen.
„I do sada su dolazili đaci iz cele Hrvatske, mogli smo posuditi knjige, a bilo je i folklora. Kuća je sada jako lijepa i baš smo ponosni što tako veliki pjesnik pronosi ime našeg sela", kaže 70-godišnja Slava Sesvečan.
Srećan je i Tomislav Mrak, živa enciklopedija pesnikovog dela, vojne službe i privatnog života. Od svoje 19. godine brinuo je o kući i svemu onome što je bilo u njoj, rukopisima, tekstovima objavljenim u knjigama, časopisima, novinama i zbornicima, pismima i dokumentima o radu te reprodukcijama fotografija, crteža i portreta pesnika, njegove porodice i prijatelja. Sada je u penziji.
„Izložba u kući postavljena je1968. godine kada su istoričraka književnosti Vida Flaker i pesnik Dragutin Tadijanović izabrali građu. Za likovno uređenje i postavku muzeja bio je zadužen akademski slikar Edo Kovačević. Na početku je velika aktivnost bila pzajmljivanje knjiga kojih nije bilo u bližoj okolini, a takođe smo dugo vremena ovde prikazivali kino klasike", priseća se Mrak.
Obnova dvaju pesničkih kuća jedan je od 53 Interreg-projekata između Mađarske i Hrvatske, vrednih 36,8 miliona eura, od čega je 14,8 miliona ugovoreno za hrvatske korisnike. Pomoćnica ministarke Regionalnog razvoja i fondova Evropske unije Republike Hrvatske Kristina Bilić tu saradnju ocenjuje odličnom. „Ona se temelji na bogatom iskustvu stečenom tokom pripremnog razdoblja za pristupanje Evuropskoj uniji", rekla je za DW.
Ni žilet-žica ne zaustavlja pograničnu saradnju
Iako u kontrolisanim uslovma i pod posebnom prizmom, žitelji s obe strane rijeke Drave složno grade prijateljstvo još od šezdesetih godina - od vremena gulaš komunizma kako je nazvano razdoblje niza reformi koje su Mađarsku učinile jednom od najslobodnijih zemalja istočnoga bloka.
Penzioner Ivo Ognjen, doajen dobrosusedskih odnosa, zaslužan za hiljade prijateljstava i inicijator je gradnje mosta koji danas spaja grad Barč u Mađarskoj i selo Terezino Polje u Hrvatskoj, pažljivo prati vesti o zajedničkim EU-projektima. „Mi smo bili preteča današnje uspešne saradnje. Prvo smo uspostavili ekonomsku pa onda sportsku i kulturnu saradnju", priseća se Ognjen.
On je srećan što dobre odnose dvaju naroda nije pokvarilo ni ogorčenje pograničnog stanovništva žilet žicom koju je Mađarska 2015. godine postavila duž kopnene granice s Hrvatskom, želeći da spreči ulazak ilegalnih migranta.