1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Psihoterapija za migrante

15. oktobar 2009.

Svaki peti građanin Nemačke je stanog porekla. Iako neki od njih pate od psihičkih oboljenja, migranti se ređe od Nemaca obraćaju lekaru. U Berlinu postoji ustanova koja pomaže u tom složenom sistemu odnosa.

https://p.dw.com/p/K6TP
Migranti u Nemačkoj ređe se obraćaju lekarima za pomoć
Migranti u Nemačkoj ređe se obraćaju lekarima za pomoćFoto: AP

U skromno opremljenoj prostoriji za grupni rad, 35-godišnja Sonja Sidibe pripoveda o motivima svog dolaska u Nemačku pre godinu i po dana. Ona objašnjava zbog čega je na terapiji u Centru za interkulturnu psihijatriju, psihoterapiju i superviziju.

„Pobegla sam od porodice. Imala sam supruga koji me je neprestano tukao i zlostavljao. Kad god sam uspevala da pobegnem od njega, moja porodica me je vraćala tom siledžiji. Na kraju sam pobegla od svih, ali sam i obolela zbog stresa. Ima srčane probleme, strah od gušenja, zbog koga i usred oštre zime prozore svog stana držim otvorene.“

Sonja Sidibe je jedna od pacijentkinja sa posttraumatskim smetnjama. Ima i pacijenata kojima je sama migracija donela psihičke probleme, kaže psihijatar Ernestina Volfart koja je i šef Centra za interkulturnu psihijatriju.

„Migracija je uvek povezana sa procesima progresije, jer se dešava nešto novo i čovek pokušava da se uklopi u novu sredinu, ali i regresije, jer, onaj ko dođe u novu zemlju, često počinje od nule.“

Svaki peti građanin nemačke je stanog porekla
Svaki peti građanin Nemačke je stanog poreklaFoto: picture-alliance / dpa

Raskorak između kultura

Od nule počinje i Šinaz Makampe. Pre tri godine je izbegla u Nemačku. U njenom selu u Kamerunu važila je za ženu na koju je palo prokletstvo, jer je ubrzo nakon venčanja imala pobačaj i postala neplodna. Seoska zajednica odbacila je Šinaz, koja je potražila utočište u Nemačkoj. No, i u ovom društvu se oseća odbačenom. Ne zna koliko dugo će smeti tu da ostane. Rado bi radila, ali ne može da dobije radnu dozvolu. Teško joj je da nađe prijatelje. Zbog toga je postala depresivna.

„Ovde sam dospela preko mog socijalnog radnika u domu za azilante, jer imam psihičke probleme. Moram da razgovaram sa specijalistom da bih se u društvu osećala normalno... da bi mi bilo bolje.“

Stranci su često u nezgodnom raskoraku između kulture iz koje potiču i nemačke kulture u kojoj treba da se snađu. Zbog toga ovde radi tim psihologa, socijalnih radnika i etnologa, među kojima mnogi i sami potiču iz inostranstva.

Teškoće u komunikaciji nastaju i zbog nemačke psihijatrijske škole koja je uglavnom evroamerički orijentisana i teško primenljiva na druge kulture. Centar za interkulturnu psihijatriju, psihoterapiju i superviziju u Berlinu je ustanova kojoj se stranci očigledno obraćaju mnogo radije nego konvencionalnim ordinacijama.

Autori: Ana Korves / Saša Bojić

Odgovorni urednik: Ivan Đerković