1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ramazan u Bundesveru

8. jul 2013.

Muslimana u Nemačkoj ima sve više, a tako je i u redovima nemačke vojske. Zato se i Bundesver trudi da im omogući da poštuju običaje koje nalaže islam – što nije baš lako tokom ramazana, u mesecu kada se posti.

https://p.dw.com/p/193m1
Foto: Ulrike Hummel

Među 250.000 pripadnika nemačke vojske ima i sve više muslimana. Trenutno ih je oko hiljadu i jedan od njih je Čauki Akil, desetar u logističkom bataljonu (na naslovnoj fotografiji). U zadatke njegove jedinice spada da se brine za snabdevanje drugih vojnika i tridesetogodišnjem Akilu je jasno da, naročito u teškim situacijama, u misijama u inostranstvu, greške jednostavno nisu dozvoljene i potrebna je puna koncentracija kako bi vojnici dobili sve što im treba, od municije i oružja, pa do hrane i smeštaja.

Ipak, jasno mu je da je upravo u mesecu ramazana to veoma teško. Muslimanima je to sveti mesec jer je u njemu počela objava Kurana i teoretski, verski propisi nalažu da se ne sme ratovati. Ipak, toga se ne drže ni islamske zemlje, ali svakako ostaje propis da se ne sme jesti i piti čitav dan, nego tek kad nastupi noć.

„U Avganistanu ipak nisam mogao da postim“

Vrućina i odgovornost u misiji u Avganistanu je ipak bila previše za tog desetara da bi se još posvetio i postu
Vrućina i odgovornost u misiji u Avganistanu je ipak bila previše za tog desetara da bi se još posvetio i postuFoto: picture alliance / JOKER

Akil priznaje da je to naročito teško kada je ramazan leti – kao što je ove godine kad počinje danas, 9. jula. Ne samo da dani onda duže traju, već je po vrućini naročito teško izdržati bez hrane i pića. „Posebno teško je bilo kad sam bio u misiji u Avganistanu. Tamo sam, zbog odgovornosti koju snosimo moja jedinica i ja, odlučio da ne mogu da usaglasim sa svojom savešću da postim.“

To je zapravo moguće i muslimani mogu da „nadoknade“ mesec posta ako nisu u mogućnosti da poste onda kada treba. U Avganistanu je to bilo gotovo nemoguće, tvrdi Akil, jer ne samo da je vladala neopisiva žega i vrućina, već su svi vojnici bili izuzetno napeti i pod pritiskom kako bi uspešno obavili misiju na koju su poslati.

Desetar Čauki Akil je ove godine u vreme ramazana u domovini, u kasarni u nemačkoj Uni. Tu doduše nema Avganistanaca sa kojima je uvek trebalo održavati dobar kontakt, ali i tu vlada vojnička svakodnevnica, od obavezne fiskulture pa do vežbi gađanja. A dani su veoma dugi, dan traje i po osamnaest sati, tako da je i tu veoma teško držati se propisa.

„Kuvari misle na nas“

„Naravno da je post u Bundesveru težak zadatak, već i zbog toga što postoji menza i obroci koji se pripremaju za vojsku. U ovom slučaju se unapred mora dogovoriti vreme kada se želi uzeti jelo“, objašnjava desetar. U tome moraju i kuvari da budu susretljivi – jer i noć pada svakog dana koji minut ranije. Ali desetar kaže da to funkcioniše veoma dobro.

Uopšte, Akili tvrdi da se i čitava nemačka vojska potrudila da izađe u susret svojim članovima muslimanske vere, naročito kada je reč o hrani – naravno, u okvirima zakona. Tako je u program ishrane vojnika uvrštena i hrana koja je halal – prema verskim propisima „čista“ od namirnica koje muslimani ne smeju da jedu, što znači bez svinjetine ili alkohola. Zabranjeni su i neki proizvodi od životinja poput želatina.

Die Bundeswehrärztin Franka Korb (l) sitzt mit anderen Bundeswehrsoldatinnen in der Kantine im Stützpunkt Kinshasa (Foto vom 23.10.2006). Die 32 Jahre alte Rettungsärztin aus Leipzig fliegt im Kongo in den Transporthubschraubern der Bundeswehr mit und soll im Notfall Patienten während des Fluges versorgen. Die etwa 280 Bundeswehrsoldaten, die seit Monaten in ihren weißen Sechs- oder Acht-Mann-Zelten unter Moskitonetzen schlafen, hoffen darauf, dass sie Weihnachten wieder zuhause sind. Bislang ist nicht viel passiert, selbst von Tropenkrankheiten blieben die Soldaten verschont. Foto: Ulrike Koltermann (zu dpa-Reportage "Stichwahl im Kongo - Kongolesen sind gelassen, Bundeswehr angespannt" vom 26.10.2006) +++(c) dpa - Bildfunk+++
Muslimanima vera strogo nalaže i šta i kada smeju da jedu tokom ramazanaFoto: picture-alliance/dpa

Naravno, i među muslimanima u Bundesveru ima različitog shvatanja u kojoj se meri moraju držati svih verskih propisa. Neki idu toliko daleko da žele da jedu samo meso onih životinja koje su zaklane po verskim propisima – što je previše ne samo za Bundesver, smatra Akili, jer se takav način ubijanja životinja protivi i nemačkim zakonima.

Ali desetar tvrdi da je vojnička kuhinja u kasarni u Uni čak i dalje nego mnoge kantine preduzeća u Nemačkoj: „Ovde se, na primer, hrana za muslimane odvojeno priprema“, kaže taj vojnik. Kuvari koriste zasebni kuhinjski pribor i paze na to kako se skladišti hrana i naročito meso.

Čauki Akil je ipak srećan što ove godine nije na misiji u Avganistanu, jer ramazan ne znači samo post. Izuzetno je važan i obred prvog obroka nakon što padne mrak, koji je dobro provesti u krugu porodice. Tog meseca treba posebno obratiti pažnju i na društveni život i setiti se onih koji gladuju jer nemaju za jelo. Ali i Akilu je nemačka vojska mnogo više od radnog mesta i rado će učestvovati kad njegova jedinica odluči da provede veče uz roštilj. Jer, siguran je da i kuvari neće štedeti sa staniolom da ni slučajno slanina za njegove prijatelje, ne dođe u dodir sa ćuretinom koju će on jesti.

Autori: U. Humel / A. Šubić
Odgovorni urednik: I. Đerković