1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ratna trauma dece blagostanja u Nemačkoj

31. avgust 2013.

Nemci rođeni u periodu 1960-1975 odrastali su u bezbednosti i blagostanju. Iako nisu živeli za vreme Drugog svetskog rata, neki od njih pate od posledica tog perioda: to su takozvani ratni unuci.

https://p.dw.com/p/19ZId
Flüchtlinge kehren 1945 nach Kriegsende in das zerstörte Berlin zurück. Foto: Itar-Tass dpa pixel Schlagworte .Frauen , .Flüchtlinge , .Politik , kinderwagen , .Kinder , .Geschichte , .II.Weltkrieg , treck
Flüchtlinge Berlin KriegsendeFoto: picture-alliance/dpa

Tokom Drugog zalivskog rata 1991. Beate Bornmiler noćima nije mogla da spava: "Plašila sam se aviona koji mogu da naiđu svaki čas i bombarduju nam kuću. Znala sam da tu nešto uopšte nije u redu, da je nešto poremećeno." Jer, u Nemačkoj je bila sigurna, bombe su padale po Iraku, udaljenom više od 4.000 kilometara.

Beate o svojim strahovima nije mogla da govori sa roditeljima, odnos im je oduvek bio komplikovan. Kada je pročitala knjigu koju je napisala žena čiji su roditelji preživeli holokaust, shvatila je uzrok svojih problema: "U knjizi je reč o prenošenju traume", kaže ona, o strahovima, traumama i šokovima i svim iskustvima užasa koja su ratne generacije nesvesno prenele na sledeću generaciju. Na prvi pogled to zvuči apsurdno: deca koji su u Nemačkoj odrastala 60 ih godina, za vreme „ekonomskog čuda“, daleko od užasa rata, ipak pate posledica Drugog svetskog rata.

U Nemačkoj je taj fenomen do tada bio potpuno nepoznat. Kod Beate Bornmiler, na primer, ponavlja se trauma njene majke koju je ona doživela neposredno posle rata: kao petogodišnja devojčica, mesecima je živela bez roditelja, u jednom domu. Kada je Beate došla na svet, majka ju je ostavila dva meseca sa babom i dedom. Za bebe i decu, to napuštanje predstavlja izdaju u veoma odlučujućoj fazi razvoja.

Trauma iz detinjstva koja se ponavlja

Psiholog Kora Kepka u svojoj ordinaciji u Bonu. Boje na zidovima su svetle i prijateljske. Udoban nameštaj, pogled na park: "Pacijenti mi dolaze sa strahovima, depresijom, iscrpljeni ili sa prinudim radnjama", kaže ona tihim glasom. "Kada se malo udubim, pronalazim direktnu vezu sa onim što su doživeli roditelji. "

Podstaknuta sopstvenom biografijom, Kora Kepka se godinama bavila temom ratnih unuka: "Ono što se često uočava u ovim porodicama je da su roditelji relativno bezosećajni, da ne umeju da se ponašaju normalno kad deca plaču". Potomcima ratne dece je u detinjstvu često nedostajala ljubav roditelja: "Nekim roditeljima je isključivo bilo važno da su im deca uspešna. Kada bi uspeh izostao, deca su se osećala nevoljenom."

Molba da se napiše knjiga o ratnim unucima

Titel: Kriegsenkel Wer hat das Bild gemacht?: unbekannt Wann wurde das Bild gemacht?:unbekannt Wo wurde das Bild aufgenommen?: Bonn Bei welcher Gelegenheit/in welcher Situation wurde das Bild aufgenommen?: Portraitfoto Wer oder was ist auf dem Bild zu sehen?: Cora Kepka, Psychologin mit dem Fachgebiet Kriegsenkel In welchem Zusammenhang soll das Bild/sollen die Bilder verwendet werden?: Artikel  Bildrechte: Cora Kepka/privat
Kora Kepka, psihologFoto: Cora Kepka/privat

Sabine Bode je autorka iz Kelna. 2004. je objavila knjigu "Izgubljena generacija", o ratnoj deci koja su svesno doživela ratno vreme. Reakcije na knjigu su je iznenadile. Ne samo da su joj se obraćali direktno pogođeni, već i njihova deca: "Neprestano sam dobijala imejlove čiji se sadržaj može svesti na ovo - hvala što ste doprineli tome da razumem svoje roditelje i nije lako biti dete takvih roditelja."

Wo wurde das Bild aufgenommen?: Köln Bei welcher Gelegenheit/in welcher Situation wurde das Bild aufgenommen?: Interviewtermin mit Sabine Bode Wer oder was ist auf dem Bild zu sehen?: Sabine Bode, Autorin In welchem Zusammenhang soll das Bild/sollen die Bilder verwendet werden?: Artikel Bildrechte: DW/Arne Lichtenberg
Sabine Bode, autorkaFoto: DW/A. Lichtenberg

Osim toga, tražili su od autorke da napiše knjigu o njihovoj generaciji. Posle izvesnog oklevanja, 2009. Sabine Bode je objavila knjigu "Ratni unuci". Skupljajući materijal za knjigu, vodila je mnogo razgovara sa ljudima iz generacije ratnih unuka. I uvek bi čula isto: roditelji emotivno nedostupni, osećaj nesigurnosti, neobjašnjivi strahovi i veliki problemi u profesionalnoj orijentaciji.

Deca rata iskusila su užase iz prve ruke: bekstvo, proterivanje, bombardovanja, nekada primorana da gledaju silovanje rođaka. Traume, koje najčešće nisu prevaziđene. Psihoterapija je tada bila potpuno nepoznata, mnogo toga je prosto zataškano. Problemi iz detinjstva su preneseni u odraslo doba i nesvesno na sopstvenu decu.

Nacističke metode odgajanja dece

Psiholog Kepka Kora krivicu za probleme ratnih unuka vidi i u spornim metodama podizanja dece za vreme nacista. Knjige lekara Johane Harer bile su tada široko rasprostranjene. Njena teza glasi: "Dete je tiranin kojeg morate da držite na odstojanju i na čije vrištanje ne treba reagovati". Strašno, kaže Kepka i odmahuje glavom, jer knjiga Johane Harer "Nemačka majka i njeno prvo dete " štampana je sve do 1996.!

Beate Bornmiler sada kontroliše svoje strahove. Može mirno da gleda slike rata na televiziji. Trenutno, ona je u fazi profesionalne orjentacije, hoće da napusti svoj posao i da radi nešto drugo. Tipično za ratne unuke.

ARCHIV - Die undatierte Aufnahme zeigt spielende Kinder zwischen Trümmern und Hausruinen in Hamburg. Ende Juli 1943 legten britische und amerikanische Fliegerbomber große Teile der Hansestadt in Schutt und Asche. Bei der sogenannten «Operation Gomorrha» starben mehr als 35.000 Menschen. Foto: dpa (zu dpa-Themenpaket «70. Jahrestag «Operation Gomorrha»» vom 17.07.2013) +++(c) dpa - Bildfunk+++ p
Krajem jula 1943. saveznici su bombardovali Hamburg. U operaciji "Gomora" život je izgubilo više od 35 000 ljudi.Foto: picture-alliance/dpa

Autor: Ane Lihtenberg

Odgovorna urednica: Dijana Roščić