1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Rešiti sudbinu nestalih bez obzira na presudu

Siniša Bogdanić, Zagreb2. februar 2015.

Bez obzira na ishod tužbe za genocid protiv Srbije, Hrvatska i Evropska unija insistiraće na tome da Beograd otvori svoje arhive kako bi se pronašli hrvatski građani nestali i ubijeni tokom rata.

https://p.dw.com/p/1EUL3
Kraotien - Denkmal Stimme des kroatischen Opfers - Trauermauer
Spomenik „Glas hrvatske žrtve“ u ZagrebuFoto: DW/D. Dzamonja

Dve decenije nakon završetka rata, Hrvatska traga za više od 1.600 nestalih građana. Njihove priče još nisu dobile epilog, a njihove porodice strahuju da istinu nikada ni neće saznati. Preostalu nadu polažu u pristupne pregovore Srbije sa Evropskom unijom. Tokom njih mogla bi da se sazna istina o onima koji možda žive negde na područjima država nastalih raspadom SFRJ, ali mnogo je verovatnije da su ubijeni i da će potraga da bude okončana identifikacijom njihovih posmrtnih ostataka. Pregovori će, prema najavama političara, biti dugi i iscrpljujući. Ne treba isključiti ni pogoršanje odnosa Hrvatske i Srbije, ali cilj je jasan – budućnost sa što manje otvorenih rana i zdraviji odnosi dveju zemalja.

Pravo na pijetet – jedno od osnovnih prava

Kako za Dojče vele objašnjava profesor krivičnog prava sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Davor Derenčinović, od Srbije se očekuje samo da ispuni svoje obaveze, pogotovo kada se radi o povratku posmrtnih ostataka nestalih hrvatskih građana. Zbog toga čak postoje i međudržavni sporazumi. „Pravo na pijetet jedno je od osnovnih prava, a porodice nestalih imaju pravo da znaju gde se nalaze ti posmrtni ostaci. Taj problem apostrofiran je i u tužbi za genocid koju je Hrvatska podigla protiv Srbije. Jedan deo tih osoba je nestao na području Srbije i ono što znamo iz medija jeste da postoji osnovana sumnja u neke čelnike tadašnje JNA, a za osnivanje logora koji su egzistirali na teritoriji Srbije. U njima su bili zarobljeni hrvatski državljani kojima se nakon toga gubi svaki trag. I Srbija ima obavezu da pokrene postupke protiv njih kako bi se otkrila sudbina nestalih, utvrdila odgovornost tih čelnika JNA za zločine počinjene u Hrvatskoj, ali i u Srbiji“, objašnjava naš sagovornik.

Profesor Derenčinović naglašava da će sve države koje su povezane s tim problemom i u budućnosti biti opterećene hipotekom prošlosti, ako ga ne reše na odgovarajući način. „Nemam iluziju da će svi slučajevi biti rešeni. Značajan deo ih je rešen. Oko 80 odsto osoba nestalih u sukobima na području bivše Jugoslavije je pronađeno ili su pronađeni njihovi ostaci. Ali ovih preostalih 20 odsto se veoma sporo rešava.“

Srbija samo mora da ispuni obaveze

Vermisste Personen aus den Balkan Kriegen werden gesucht Treffen in Mostar 29.08.2014
Predsednici Srbije, Hrvatske, Crne Gore i predsedavajući Predsedništva BiH potpisali su prošlog leta tzv. Mostarsku deklaraciju i obavezali se da će podržati potragu za nestalima u ratovima na prostoru bivše JugoslavijeFoto: Reuters

Može li se onda problem rešiti u Briselu, tokom pristupnih pregovora? Ako je po Derenčinoviću, može – ali ne uz pomoć unilateralnog pritiska kako bi se ostvario taj interes. „Mora se insistirati na onome što je i Hrvatska na svom putu morala da ostvari, a to je poštovanje načela vladavine prava, međunarodnih pravnih instrumenata i evropskog pravnog nasleđa. Ne treba zaboraviti da postoje i konvencije o nestalim osobama. I Ženevske konvencije predviđaju obavezu država prema zatočenima i nestalima. Mislim da bi Hrvatska na tome trebalo da insistira“, kaže zagrebački profesor.

Sličan stav ima i hrvatski poslanik u Evropskom parlamentu Davor Ivo Štir (HDZ) koji misli da bi pitanje 1.600 nestalih hrvatskih građana trebalo staviti u okvire Sporazuma o normalizaciji odnosa koji su Srbija i Hrvatska potpisale još 1996. godine. „To je važeći bilateralni ugovor i pravna obaveza. Na putu ka EU kandidat mora da pokaže političku volju i sposobnost da ispuni svoje obaveze. Inače, zajednica bazirana na vladavini prava ne bi mogla da funkcioniše.“ Štir dodaje da je problem nestalih ujedno i humanitarni problem koji prevazilazi pitanje odnosa Srbije i Hrvatske. „To je jednostavno naš bazični, vrednosni sistem i mi želimo takav evropski projekat koji je ujedno i mirovni projekat. Zemlja koja želi da se pridruži Evropskoj uniji, bez obzira na naše bilateralne odnose, mora da prihvati osnovne vrednosti Evrope.“

Hrvatska nije Slovenija

Na najave vladajućih političara da Hrvatska ne bi smela da bude poput Slovenije u hrvatskim pregovorima, oba naša sagovornika slažu se da je to tačno. „Slovenija je vodila sasvim drugu politiku. Ona je blokirala Hrvatsku, ne na osnovu evropskih vrednosti, već protiv njih. To je bila ucena da se jedan bilateralni spor reši u korist Slovenije, iako je ona priznavala da nema previše zakonskih osnova za to, ali je koristila svoju političku poziciju. Mi ne bi trebalo da idemo tim putem. Mi ništa tuđe ne tražimo i ne stvaramo nikakve nove obaveze van pregovaračkog okvira. Kada Evropska unija traži od Srbije da poštuje sporazume, ona u stvari od nje traži da se ponaša kao pravna država“, naglašava Štir uz napomenu da su otvaranje arhiva Srbije kako bi se rešila pitanja nestalih, zatražili i poslanici Evropskog parlamenta koji nisu iz Hrvatske, te da je iz toga jasno da ta situacija nije uporediva sa hrvatsko-slovenačkim odnosima tokom hrvatskog pristupanja.

Odgovorne su institucije, ali i Haški sud

Davor Ivo Stier, kroatischer Abgeordnete im EU-Parlament
Ivo Štir (HDZ): Zaboraviti na nestale bilo bi ukidanje dela naše državnostiFoto: Cabinet of MEP Davor Ivo Stier

Porodice žrtava ponavljaju da je ključ rešenja u Beogradu, a da pomoć moraju da pruže i građani srpske nacionalisti koji znaju šta se događalo sa nestalima tokom rata. „Ta obaveza nije samo moralne, već i pravne prirode. Međutim, ne bih sav teret odgovornosti za neprijavljivanje prebacio na pojedince, bez obzira na njihovu nacionalnost“, kaže profesor Derenčinović i dodaje: „Sećanja na ratne strahote koje su se dogodile prilikom agresije na Hrvatsku još uvek su sveža. Među ljudima postoji strah. Nažalost, dijalog još uvek nije na potrebnom nivou. Odgovornost za to je na institucijama, one moraju da pokrenu dijalog da bi ta mrena straha pala. Bez toga će se teško doći do pravih podataka, uz svu najbolju volju komisija i državnih tela. Svima bi trebalo da bude jasno, ako se radi o užim društvenim zajednicama, dugoročan zajednički život neće biti moguć dok se hipoteka prošlosti ne reši, a u tome svako mora da preuzme svoju odgovornost“, tvrdi profesor koji misli da bi Hrvatska trebalo da se ugleda na druge države koje su slična pitanja rešila na manje-više zadovoljavajući način.

Tu je i odgovornost Haškog suda koji, prema našem sagovorniku, nije ispunio svoj zadatak postizanja trajnog mira, utvrđivanja istine, kažnjavanja počinilaca teških krivičnih dela protiv međunarodnog prava. „To se nije dogodilo jer je Haški sud vrlo malo investirao u ono što zovemo outreach. Koliko je uloženo u to da se zemljama bivše Jugoslavije pošalje poruka zbog koje je on i osnovan i da na merljiv način nastoji da utvrdi koji su bili efekti tamošnjih suđenja? S druge stran, on je svojim kontradiktornim odlukama doveo u pitanje svrhu ostvarivanja međunarodne pravednosti. Puštanje Vojislava Šešelja, koji javno vređa pijetet žrtava, dokaz je u prilog toj tezi“, misli profesor Derenčinović.

Odustajanje nije moguće

Porodice nestalih, pak, ne bi trebalo da brinu da će država odustati od traganja. „To je njena pozitivna obaveza i po međunarodnim ugovorima. Ona ne sme da digne ruke i mora da istraje na tome da svim zakonitim metodama utvrdi gde se nestale osobe nalaze“, objašnjava profesor naglašavajući i važnost medija koji, u interesu javnosti, ne smeju da pruže odstupnicu bilo kojoj državnoj vlasti koja bi hipotetički mogla da kaže da je se to ne tiče: „To je nedopustivo sa aspekta međunarodnog prava, opšteg morala i javnog interesa.“

Poslanik u Evropskom parlamentu Ivo Štir takođe ne vidi mogućnost odustajanja: „Smatram da bi, ako bi Hrvatska izgubila samopoštovanje i zaboravila na žrtve Domovinskog rata, to bilo kolektivno samoubistvo naroda.“ Štir takav razvoj događaja ne može da zamisli. „Vekovima smo želeli samostalnu državu i sada kada je imamo, moramo se ponašati kao država. Zaboraviti na nestale bilo bi ukidanje dela naše državnosti“, zaključuje Štir u razgovoru za DW.