1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Umetnost

Renesansa polaroida

21. februar 2017.

Danas u vreme kada svi neumorno fotografišu mobilnim telefonima, jedva da neko može i da zamisli da je fotografija nekada morala da se razvija da bi se videlo kako je ispala. Sve do pojave Polaroida, pre tačno 70 godina.

https://p.dw.com/p/2Xx1M
Hipster Retro Kamera
Foto: Adam Berry/Getty Images

Godine 1947. fotografija je postojala već više od jednog veka. Ali nakon što se fotografiše niko nije mogao da zna da li je ta fotografija mutna, suviše tamna ili suviše svetla. Eksperimentisalo se i ranije, ali dugotrajan postupak u foto-laboratoriji bilo je nešto što se nije moglo izbeći.

Amerikanac Edvin Land nije želeo da se pomiri sa tom neizvesnošću. Kao hemičar i fizičar, eksperimentisao je sa folijama koje razlažu – polarizuju svetlost. Odatle i ime firme koju je osnovao još pre Drugog svetskog rata – Polaroid. Na današnji dan, 21. februara pre tačno 70 godina, predstavio je i sasvim poseban fotografski aparat – aparat kome nije potrebna laboratorija, već iz njega, gotovo odmah, izlazi gotova fotografija.

Digitalci su ga „pregazili“

Prvi modeli Polaroida pojavili su se u prodavnicama već sledeće, 1948. godine i odmah su postali hit. Prve kamere – i fotografski papiri koji su u suštini najveća čarolija u tom izumu, u početku su bili basnoslovno skupi. Čak i na vrhuncu Polaroida, početkom devedesetih, kada se prodavalo po četiri miliona Polaroid-aparata godišnje, to nije bila jeftina zanimacija. To je pobudilo ambicije i konkurencije – sedamdesetihe je tu želeo da se proširi i tadašnji fotografski gigant Kodak, ali Edvin Land pažljivo je zaštitio autorska prava na svoj postupak. Takve aparate i filmove mogao je da proizvodi samo Polaroid – ili firma kojoj Polaroid to dozvoli i naplati procenat.

Willy Brandt und Andy Warhol
Endi Vorhol je 1976. Polaroidom fotografisao i nekadašnjeg nemačkog kancelara Vilija BrantaFoto: picture alliance/dpa

Ali onda je došla digitalizacija i gotovo preko noći se Polaroid-carstvo raspalo. Godine 2001. proglašen je stečaj, a nekoliko godina kasnije propala je i firma koja je nastala iz stečajne mase. Činilo se da više nikome nisu potrebne te male, kvadratne fotografije, gotovo uvek pomalo neoštre i po pravilu pomalo čudnih boja. Ali to su uvek bili originali: postojala je samo jedna zabeleška trenutka koji je uhvatio Polaroid.

Jedinstveni, intimni šarm fotografija

Danas na našim mobilnim telefonima imamo na hiljade fotografija, obično oštrih i besprekornih boja, koje preko društvenih mreža istog trenutka možemo da podelimo sa svim prijateljima i poznanicima. Šta će nam onda Polaroid? Ipak, čak i portal Instagram nudi filter koji će vašoj „običnoj“ fotografiji, da dâ šarm tih kvadratnih zapisa vremena.

Estetiku Polaroida otkrila je i modna industrija: između ostalih i firme kao što su Barberi ili Bos, svoje kampanje vizuelno su povezale sa Polaroid-fotografijama. A i retki preostali proizvođači aparata koji će odmah da proizvedu i fotografiju, nikako da zaista nestanu i izumru.

Helmut Newton Polaroids Flash-Galerie
Brojni umetnici su koristili Polaroid: od Dejvida Hoknija, pa do ovih fotografija Helmuta NjutonaFoto: picture alliance/Eventpress

Jer u tim modnim kampanjama nisu korišćene stare zalihe papira i aparata. U međuvremenu, ima i novajlija u tom poslu. Najviše pažnje izazvao je „Impossible Project“ koji je prošle godine predstavio i potpuno novi aparat koji predstavlja simbiozu starog Polaroida i digitalne tehnologije.

Ni novi nisu jeftini

„Čar u tim fotografijama jeste u tome da je na njima uhvaćen jedinstveni trenutak na kojem više ništa ne možete da promenite“, kaže direktor firme „Impossible“ Oskar Smolokovski. On još nije napunio ni trideset – dakle jedva da je kao dečak mogao da uhvati poslednje izdanke „pravog“ Polaroida. A povrh toga, njegov proizvod krasi još jedna osobina tih starih fotografija – visoka cena.

Jer dok na mobilnom ili digitalnom aparatu možemo da fotografišemo do iznemoglosti, praktično besplatno, samo njegov aparat „I-1“ košta 299 evra. A tu je još kaseta sa osam foto-papira – i ona košta dodatnih 18 evra.

DW Euromaxx Instax mini 70 a Berlin Deutschland
I „Fujifilm“ je napustio proizvodnju aparata i ostao samo još na štampaču Foto: DW/D.Prestin

Povrh svega, s oprezom bi trebalo uzeti i tvrdnju da ćete fotografiju dobiti „odmah“. I na starim Polaroidima to je trajalo nekoliko minuta, ali fotografijama u boji firme „Impossible“ potrebno je 20 do 30 minuta – crno-bele su gotove za desetak. Ta nova firma čak i proizvodi svoje papire u nekadašnjem pogonu Polaroida u Holandiji, ali su u međuvremenu donekle promenili hemijski sastav, kao i sam proces razvijanja fotografije.

Na tržištu je u suštini ostao i jedan stari konkurent Polaroida: „Fujifilm“. Ta firma s dalekog istoka još devedesetije je ponudila svoj model „Instax“, ali on je krenuo drugim putem – više ne proizvodi aparate, ali od 2014. nudi štampač koji i digitalne fotografije prebacuje na papir.