1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Repatriation act ili bekstvo američkog kapitala iz Evrope

2. avgust 2005.

Američki koncerni tretnutno povlače stotine milijardi dolara iz inostranstva i vraćaju ih kući u SAD.To se pre svega dešava sa novcem zaradjenim u Evropi. Kompjuterski gigant IBM ,na primer ,najavio je prošle nedelje da će u Ameriku da prebaci svoj profit stečen u inostrnastvu u visini od 9 milijardi dolara.Jens Korte, naš dopisnik iz Njujorka objašava zašto i kako se dešava ova seldiba ili bekstvo kapitala.

https://p.dw.com/p/BAdk
Barbi se vraća kući s koferom punim para...
Barbi se vraća kući s koferom punim para...Foto: dpa

Šta imaju zajedničko proizvodjač Barbika Matel, proizvodjač gradjevinskih mašina Caterpillar, Pepsi Kola, Mekdonalds i farmaceutski koncern Džonson i Džonson? Svi ti koncerni povlače milijarde svog profita iz inostranstva i ulažu ga kući u SAD.Ove godine vlada SAD je u okviru programa Repatriation act preduzeća koja vraćaju kapital kući nagradila ogromnim poreskim olakšicama.

Džonson i Džonson je bio prvi koncern koji je prihvatio ovu primamljivu ponudu i već početkom godine u SAD vratio tj dooneo u inostranstvu zaradjenih 11 milijradi dolara.Najveći farmaceutski koncern u svetu Pficer vodi na listi ,donevši SAD čak 37 mlijaradi dolara!

Dejvid Kotok veteran Vol stirita procenjuje da samo akcionarska društva SAD prebacuju profite u visini od oko 500 milijardi dolara.“Uz to dolaze još stotine milijardi dolara od preduzća koja su većinom u privatnom vlasništvu kao što su na primer Kardžil I Mars.“

Ova jednistvena akcija se u Americi označva i kao Job creation act – dakle kao mera za stvaranje novih radnih mesta.Zakonodavac koji je odobrio ogromne poreske olakšice računao je sa oko pola miliona novih radnih mesta.Medjutim sudeći po najnovijim procenama biće to maksimalno 120 hiljada.“Imao sam utisak da je Bušova administracaija na početku bila protiv ovoga.“

Kako je repatriation act ipak uspeo da zaživi, objašnjava Dejvitd Kotok.“Moć lobija koncerna je dovela do toga – manje je to bila incijativa Bele kuće. „

Kotok smatra da su lobisiti velikih američkih koncerna čitav plan zakondavcu učinili primamljivim.Motiv stvaranja radnih mesta je pritom bio drugorazredan. Veliki deo novca koji se vraća u Ameriku biće uložen u istraživanja i razvoj ali i u program otkupljivanja akcija – što znači da će na kraju da puni džepove investitora na Vol stritu.

Postavlja se pitanje šta to povlačnje kapitala znači za Evropu i Nemačku?

„Evropa ima veoma nisku stopu privrednog rasta.Zato se mnoge firme odlučuju na povlačenje kapitala iz evrope jer su mogućnosti za investirtanje u SAD ,ali u drugim delovima sveta - povoljnije.“

Taklo će novac koji se povlači iz Evrope ,dakle i iz Nemačke biti reinvestiran na priemr u Aziji. Robert Bergman, predstavnik Nemačke industrije u Vašingtonu smatra da je repatriation act normalan proces, i kaže:“Da su imali mogućnosti za ekspanziju u Evrope i Nemačkoj sigrno bi ostali tamo i ne bi se povlačili.“

Bergman i Kotok smatraju da nemački političari i preduzeća treba da se uključe u igru i učine ono što je potrebano kako bi zadržali američke koncerne i njihov novac.