1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Revolucionari sa navijačke šipke

8. decembar 2012.

Fudbalski navijači su znatno doprineli dizanju revolucije protiv Hosnija Mubaraka. Iako Egipat odnedavno ima demokratski izabranog predsednika, za ultrase revolucija još nije završena – protestuju i protiv Mursija.

https://p.dw.com/p/16ySS
Foto: reuters

„Bilo je dovoljno reći jednu pogrešnu reč i odmah bi te strpali u zatvor. Ljude je bilo strah da pričaju o politici ili kritikuju Mubaraka. Bili su vrlo oprezni i prestrašeni“, priča Amin Saleh. On je odrastao u Egiptu i potom došao u Nemačku. U međuvremenu je 28-godišnji student dobio nemačko državljanstvo, ali je stalno u kontaktu sa svojom porodicom i prijateljima u severnoj Africi. Fudbal je u Egiptu poput vere, kaže on. Ili si musliman ili hrišćanin, ili si za Al-Ahli ili ne.

Važnost tog kluba potvrđuje i Jan Buse. Taj politikolog radi za Amnesti Internešnal i stručnjak je za egipatski fudbal. Istorijski gledano je Al-Ahli simbol egipatskog naroda i tako vidi sam sebe, upućuje Buse: „To je bio prvi klub koji su osnovali samo Egipćani – samo za Egipćane – pa je zaista nacionalni simbol borbe protiv tadašnje britanske kolonijalne vladavine i egipatske monarhije.“

Navijači organizatori revolucije

Fudbal i politika su u Egiptu tesno povezani jer poslednjih godina na ulici niko nije otvoreno govorio o politici. O njoj se govorilo u džamiji – i na stadionu. „Kako je društvo obeleženo velikim siromaštvom i – u doba Mubaraka – još i represijama, fudbal je oduvek bio utočište u kojem su emocije mogle otvoreno da se ispolje. Kao izduvni ventil za frustracije“, konstatuje Buse i dodaje: „Mislim da je to u takvom obliku moguće skoro samo u fudbalu.“

Koliko su važnu ulogu igrali ultrasi u egipatskoj revoluciji objašnjava Jan Buse u svojim predavanjima u okviru brojnih navijačkih projekata u Nemačkoj, između ostalog i u drugoligašu Kelnu. Prema njegovom mišljenju, navijači su u egipatskoj revoluciji odigrali veću ulogu nego bilo koja druga politička grupa. Oni su već imali iskustva s policijom i uličnim okršajima. Oni su organizovali barikade, zbrinjavanje ranjenih i demonstracije na trgu Tahir: „Za razliku od većine drugih grupa u Egiptu, navijači su bili retka dobro organizovana grupa. Jedino su još u takvoj meri bila organizovana Muslimanska braća.“

Ägypten Protest Kairo Demonstration Tahrir Platz 2.2.2012
Protesti na glavnom trgu u Kairu predvođeni su od strane navijačaFoto: AP

Masakr u Port Saidu

Čak su se i rivalske, pa i neprijateljske navijačke grupe ujedinile i pozivale ljude da zajedno izađu na ulice protiv režima. Ako je istina ono što govore mnogi promatrači i sami ultrasi, onda su za to platili visoku cenu: u utakmici između Al-Ahlija i Al-Masrija dogodila se tragedija koju neki zovu masakrom u Port Saidu. Navodni fanovi Al-Masrija su upali na travnjak i napali čak i igrače. Svedoci tvrde da su bili naoružani palicama, noževima, bocama, pa čak i vatrenim oružjem. Policija nije intervenisala pa je konačni bilans nereda bio: 74 mrtva i 1.000 povređenih.

Ova tragedija je za posledicu imala prekid prvenstva koji traje do danas. Al-Masri je kažnjen s dve godine zabrane igranja, pokrenut je i sudski proces koji je, međutim, uvek iznova odgađan. Do sada nema novih saznanja o krivcima i odgovornima. „Ultrasi žele pravdu za 74 žrtve koje su poginule. I dok se ta pravda ne ostvari sudskim putem, ultrasi će i dalje blokirati takmičenje u egipatskoj ligi“, tvrdi njemački politikolog Buse.

Ägypten Fußballspiel Ausschreitungen
Utakmica koja je ostavila 74 lešaFoto: picture-alliance/dpa

Egipat još daleko od cilja

Egipatske vlasti su najavile da će se takmičenje u nacionalnoj fudbalskoj ligi ponovno nastaviti 15. decembra. Buse pretpostavlja da pritisak na fudbalski savez sve više vrše oni koji od fudbala imaju finansijsku dobit – igrači, mediji, preduzeća. Ta odluka u svakom slučaju nije donesena u dogovoru s navijačima Al-Ahlija, pa se može računati s time da će oni protiv nje protestovati.

„Ciljevi koje 'ultrasi' javno izražavaju svakako zaslužuju podršku“, upućuje Buse: „Oni su protiv korupcije u fudbalu, a pravno rasvetljavanje okolnosti masakra u Port Saidu je u svakom slučaju utemeljeni zahtev.“ Navijači Al-Ahlija imaju veliku moć u Egiptu. Zapretili su da će okupirati stadione i, bude li trebalo, i centralu egipatskog fudbalskog saveza. I u aktuelnim protestima protiv predsednika Mursija učestvuju navijači različitih klubova – revolucija još ni izbliza nije okončana.

Ni Amin Saleh ne veruje da će se uskoro nešto promeniti. Za to je potrebno vreme, kaže on: „Moraće da prođu decenije, najmanje 30 godina. Egipatski narod treba prevaspitati. Ljudi moraju početi da drukčije razmišljaju. Egiptu trebaju strukture i sredstva za obrazovanje. A najvažnije je da ljudi imaju dovoljno novca za hranu.“ Ko god bio na vlasti u Egiptu, ima pune ruke posla: vlada velika nezaposlenost među mladima, u narodu je mnogo siromašnih i nepismenih. Čitava ta situacija egipatsko vođstvo suočava s velikim društveno-ekonomskim i demografskim problemima.

Autori: Olivia Fric / Dunja Dragojević
Odg. urednik: Nemanja Rujević