1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Robote gaje kao domaće životinje

28. jul 2011.

Do sada su roboti samo izvršavali naređenja čoveka. Naučnici su sada otišli i korak dalje: uzgajaju ih i ukrštaju kao domaće životinje - sve dok ne dobiju željenu osobinu. To se zove evolutivna robotika.

https://p.dw.com/p/125RV
I roboti evoluiraju
I roboti evoluirajuFoto: DW

Takmičenja robota koji se održavaju jednom godišnje trebalo bi da budu parada njihovih sposobnosti, međutim na kraju uvek budu parada pehova i grešaka. Problem je u tome što programeri ne mogu da predvide svaku situaciju – kaže Paul Levi, informatičar u oblasti informacione tehnike i elektrotehnike na Univerzitetu u Štutgartu:

„Evolucija je čarobna reč na koju su fokusirani svi istraživači koji se bave robotima. Jer, ako na robotima uspeju da primene princip evolucije, onda će oni moći samostalno i kreativno da iznalaze rešenja.“ Paul Levi navodi primer robota koji ima zadatak da pronađe sir: tu mu manje pomažu kamera i termometar – mora intenzivno da koristi senzor za mirise:

„Ako je za preživljavanje odlučujuće da imate dobro čulo mirisa, onda ga morate optimirati. Kako da najbrže nađem hranu, sir? Zbog toga druge osobine nisu više u prvom planu, jer se ne traže non-stop.“

Zabranjeno voće?
Zabranjeno voće?Foto: DW

Razmena programa – virtuelni seks

Prirodna evolucija se zasniva na mutacijama, sićušnim promenama gena koje se dešavaju prilikom nasleđivanja sa generacije na generaciju. Ako te promene povećaju šanse za preživljavanje vrste, onda se ustaljuju i postaju deo genoma.

Naučnici pokušavaju taj princip da prenesu na robote, i to na sledeći način: populacija od skoro 100 robota dobije zadatak da traži sir. To što je za biologe genom, za robote je kompjuterski program. Kao u prirodi, tako se i program svakog robota razlikuje i tokom vremena nastaju varijante koje su u nečemu uspešnije od drugih. Naučnici potom „pare“ robote koji su naročito uspešni. „Genetičari iz Tibingena su uveli taj virtuelni seks koji za nas ima posebno značenje –zapravo se radi o razmeni programa, tj. informacija“, kaže Levi.

Tako nastali roboti imaju osobine oca i majke robota i međusobno se razlikuju baš kao što je to slučaj i sa braćom i sestrama. Osim toga, postoji još jedna sličnost sa prirodom – pokatkad se u program ubaci po neka mutacija, dakle osobina koju nemaju ni otac ni majka. Takve, isprva neprimetne mutacije mogu da imaju veliki uticaj I dovedu do potpuno neočekivanog razvoja.

Za evoluciju robota zaslužne greške
Za evoluciju robota zaslužne greškeFoto: DW

Evolucija robota

„U biologiji se to dešava eksperimentalno. Evolucija, tako reći šalje svoje ambasadore, I računa s tim da se njih 30 odsto neće vratiti. Međutim, to se inženjerima ne sviđa, oni ne žele da rade sa 30 odsto gubitka. Ali evolucija tako funkcioniše. Tu se mnogo toga dešava po principu probaj I greši – sve dok se ne nađe optimalno rešenje koje se onda usvoji kao novo pravilo“, objašnjava Levi.

Za velike ideje u istoriji evolucije nisu bili potrebni inženjeri, nastale su kao greške koje su se dokazale kao ispravno rešenje. Taj princip funkcioniše i kod robota. Već posle pet generacija, dakle kada se pet puta pomešaju naročito uspešne varijante programa – tražena osobina robota se značajno poboljša – u ovom slučaju uspeh u nalaženju sira.

Autori: Nils Mihaelsi / Dijana Roščić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković