1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Samoća najdublja u vreme praznika

1. januar 2010.

U vreme božićnih i novogodišnjih praznika obično sve izgleda kao da je u najboljem redu. Mada priliku da ih provedu sa bližnjima ili prijateljima, nemaju baš svi. Čak, broj onih koji su u to vreme usamljeni sve je veći.

https://p.dw.com/p/LIH6
U vreme praznika samoća postaje neizdrživa
U vreme praznika samoća postaje neizdrživaFoto: picture-alliance/dpa

Program jedne radio stanice u Kelnu. U studiju je Aneli Brake. Ona je u vreme praznika često pred mikrofonom, jer ona dobro zna da Božić i Nova godina za mnoge odavno nisu praznik radosti.

Aneli vodi SOS centar Kelnske katoličke nadbiskupije. Zašto je njeno angažovanje u vreme praznika toliko važno?

„Najkasnije u vreme Badnje večeri počinju da zovu ljudi koji su se videli sa porodicom, rodbinom… Njihova očekivanja su bila velika, a onda sve pada u vodu. Nastupaju razočaranje, suze, vika, a ponekad i nasilje“, kaže Aneli Brake.

To je najčešće slučaj kada odnosi u porodici, sa partnerom ili prijateljima, duže vreme ne funkcionišu. Praznici poput Božića i Nove godine su nažalost često prilika da problemi izađu na videlo.

Ljubavni, ali i materijalni jadi…

Ljudi koji zovu nikada ne bi javno govorili o svojim problemima, kaže Aneli. Zato i zovu jer znaju da je ovde diskrecija „zapovest“. A i kada pričamo o mukama drugih, malo izmenimo pravu priču. Na primer, javio se jedan muškarac kojeg je žena napustila – i to uoči Božića. Nadao se da će mu se vratiti…

„Ali nije. Bio je razočaran. Bol, tuga… zato što je ostavljen. Sve je to došlo do izražaja naročito zato što su praznici. Svakodnevica i posao nisu mogli da ga odvrate od misli od nje“, priča Brakeova.

U razgovoru sa njim, Aneli je pokušala da dokuči, kako je došlo do sve toga. Kako je moguće da ovaj muškarac nije primetio da se nešto promenilo, da se možda njegova supruga promenila? I šta sad?

Javila se i jedna žena koja je toliko želela da prisustvuje Božićnoj misi, ali se zbog straha i stida nije usudila.

„Rekla je nema adekvatnu garderobu. Da ne poznaje nikoga. Da će možda ljudi primetiti da pije ili miriše neprijatno…“, prepričava Aneli deo razgovora. „Čašica razgovora“ u vreme praznika je urodila plodom. Aneli ju je ubedila, odnosno ulila joj je neophodnu hrabrost.

Pažnja je najveći poklon

Anelin tim čini 50 osoba i nisu svi psiholozi kao ona. Neki su drugačijih profesionalnih poziva, a neki su i u penziji. Zajedničko im je to što se dobrovoljno angažuju s namerom „da se nađu“ drugima u nevolji – ili bolje rečeno samoći.

Tokom praznika se obično razmenjuju pokloni. Ali to je najmanje važno. Poklon je pored ostalog i „Vaše prisustvo ili Vaša pažnja koju poklanjate drugima. Upravo ono što mi radimo. Ovde se često vode ozbiljni i dirljivi razgovori. Neki ljudi zovu da se zahvale za pomoć ukazanu tokom godine“, dodaje Aneli.

U takvim trenucima ona oseti da ono što radi ima smisla.

autor: Mihael Borgers / Jakov Leon

odg. urednik: Nemanja Rujević