Sećanja vojnika sa spomenika
27. jul 2013."Nekako je žalosno što nismo uspeli da izvršimo naš zadatak jer nam to vreme nije dozvoljavalo", priča pukovnik Vilijam E. Veber prisećajući se vremena pre 63 godine. Danas oficir u penziji je 20. oktobra 1950. zajedno sa svojom 187. vazdušno-desantnom brigadom američke vojske prebačen iza neprijateljskih linija na severu korejskog poluostrva. Nekoliko hiljada američkih vojnika našlo se oko 50 kilometara iza Pjongjanga i zadatak im je bio da spreče povlačenje severnokorejske vojske i bekstvo vlade. No taj zadatak nije obavljen.
Strahote rata
Zbog lošeg vremena, poletanje aviona s desantnim jedinicama odloženo je za nekoliko sati. To je severnokorejskim vojnicima bilo dovoljno, kako svedoči Veber, da se povuku. Pritom su zadržali i poubijali oko 200 pripadnika snaga UN. "No to su sve strahote rata", kaže Veber. Slike poginulih vojnika mu nisu ostavile dubljeg traga. No i dalje ponekad ne može da spava zbog slika patnji civila koji su u svakom ratu najveće žrtve. Korejski rat je i u tom segmentu bio posebno okrutan. Tako je američka vojska pri povlačenju na jug pred nadirućim Kinezima palila čitava sela kako ne bi pala u ruke komunistima sa severa. "Seljaci, među kojima je bilo mnogo staraca i dece, sa sobom su poneli samo najnužnije. Mnogi su na putu umrli od iznemoglosti", priseća se pukovnik u penziji i dodaje: "Bio je rat, ali ono što smo činili tim ljudima je bilo strašno. To nikada neću zaboraviti".
Rođeni vojnik
Vilijam Veber je rođen 1926. u Čikagu. 1943. i sa samo 17 godina se prijavio u vojsku i odmah je poslat na Pacifički front. Najpre na Filipine, kasnije u Okinavu i Jokohamu gde je nadgledao kapitulaciju Japana. Istovremeno je započeo i obuku za oficira. Poziv profesionalnog vojnika odveo ga je već 1950. na Korejsko poluostrvo gde je u prvim danima Korejskog rata prvi put i ranjen. "To je bila prostrelna rana. Ništa strašno. Ako metak ne pogodi živac ili arteriju to nije gore nego ubod pčele", govori danas 87-godišnji Veber.
No njegovo drugo ranjavanje nije prošlo tako bezazleno. U februaru 1951. je u bici za Vonju, grad 140 kilometara istočno od Seula, u roku od nekoliko sati izgubio nogu i ruku. "Niske temperature su me spasile. Inače bih iskrvario", kaže Veber. Time je završeno Veberovo učestvovanje u Korejskom ratu. No profesionalni vojnik je ostao u sastavu oružanih snaga do svoje penzije 1980.
Zaboravljeni rat
Nedostatak ekstremiteta i sećanja na rat nisu mnogo promenili njegov životni tok. 2002. je još jednom posetio mesto svog ranjavanja. To je, kako kaže, učinio kako bi "zatvorio jedno poglavlje" svog života. No Korejski rat je još uvek u dobroj meri sastavni deo života ovog penzionisanog vojnika. Žali se na to kako svoj novi bazen, koji je sagradio kako bi i u starosti bio fizički aktivan, ne koristi baš mnogo. Veber puno vremena provodi putujući na razne kongrese i predavanja i šireći istinu o Korejskom ratu. Veteranu je do toga posebno stalo jer Korejski rat u SAD važi kao "zaboravljeni rat" koji uglavljen između Drugog svetskog rata i rata u Vijetnamu pada u zaborav.
Vojnik sa spomenika
Veber je i predsednik fondacije koja se brine o održavanju spomenika veteranima Korejskog rata koji je tek 1995. otkriven u Vašingtonu. Veber ima i poseban odnos prema ovom spomeniku jer jedan od 19 vojnika koje ovo delo prikazuje jeste zapravo Veberov portret (naslovna fotografija). Visoka politika se vrlo kasno, tek krajem 80-tih godina prošlog veka počela baviti ratom u Koreji koji je, po mišljenju njegovih veterana, bio važan, "ispravan" rat. "U to vreme je bilo politički vrlo važno da se pokaže da slobodan svet neće da dopusti da komunisti okupiraju jednu celu zemlju", kaže Veber. Veteran je uveren da je poruka koju je SAD, zajedno sa saveznicima poslala ulazeći u Korejski rat, bila više nego jasna. Za njega Korejski rat označava početak kraja komunizma. No da u tom naumu za američku vojsku nije sve išlo tako glatko, Veberu je potpuno jasno. Oslobađanje čitavog poluostrva od komunista nije uspelo (to je sprečio ulazak kineske vojske u sukob) tako da je sve ostalo na stanju koje je dogovoreno pre rata koje važi do danas: Korejsko poluostrvo je podeljeno na Severnu i Južnu Koreju i to na 38. paraleli. No ipak je postignuto to da je barem Južna Koreja slobodna. "Ja sam ponosan na to da sam pridoneo tome što su Južnokorejci danas postigli", zaključuje Vilijam Veber.
Autori: Kristina Bergman / Nenad Krajcer
Odg. urednica: Ivana Ivanović