1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Solana odlazi!

7. jul 2009.

Pre deset godina u EU uveden je položaj visokog predstavnika za spoljnu politiku i bezbednosti. Do sada, je na tom položaju bio jedino Havijer Solana, bivši španski ministar spoljnih poslova i generalni sektrerar NATO.

https://p.dw.com/p/IidK
Havijer Solana
Havijer SolanaFoto: Fena

Njegov osnovni zadatak bio je da koordiniše spoljnu politiku članica i zastupa je u pregovorima kao jedinstven stav EU.

Sada je Solana izjavio španskom dnevniku ABC da se neće treći put kandidovati. Njegov mandat, inače, ističe na jesen. Solana je bio diskretan diplomata koji se zalagao za mir na Bliskom istoku, posredovao u krizi na Balkanu i pregovarao sa Teheranom o iranskom nuklearnom programu, ali je na njegov račun bilo i kritika iz pojedinih članica. Kritičari su smatrali da je suviše tih i povučen.

Socijalista Havijer Solana, koji će 14. jula proslaviti 67. rođendan, čvrsto veruje u značaj svoje misije i smatra da je veliki broj ljudi zainteresovan za mišljenje EU o spoljnopolitičkim pitanjima.

„Tokom godina posetio sam mnogo zemalja i gde god sam došao pokazali su poštovanje prema EU. I u komplikovanom svetu u kome živimo ne možemo da izneverimo očekivanja od nas“, kaže Solana.

Šta je sa pozicijom zajedničkog šefa diplomatije?

Ukoliko krajem godine bude konačno usvojen Lisabonski ugovor EU i dalje neće zvanično imati ministra spoljnih poslova, ali će taj položaj dobiti na značaju. Poverenik za spoljnu politiku biće i član Evropske komisije, dakle izvršnog tela i imaće sopstvenu diplomatsku službu. Kao kandidati za taj položaj u Briselu se pominju švedski ministar spoljnih poslova Karl Bilt i evropski poslanik iz Francuske Mišel Barbije.

Novi poverenik biće najverovatnije određen na jesen od strane Evropskog saveta - u paketu sa preostalih 27 evropskih komesara, tako da je teška bilo kakva konkretna prognoza. U izboru kandidata ulogu igraju političko opredeljenje, veličina zemlje iz koje potiče i regionalna podela zadataka, a ne toliko njegove lične kvalifikacije.

Osnovna zamisao kada je uveden položaj poverenika za spoljnu politiku bila je da se obezbedi da zastupa jedinstven stav EU u spoljnoj politici. Međutim, ono što kaže poverenik mora da podržava svih 27 ministara spoljnih poslova. Zato su Solanine izjave često bile veoma maglovite.

Nadležnosti se preklapaju?

Posebnu komplikaciju predstavljalo je razgraničavanje Solaninih zadataka od zadataka drugih zvaničnika EU. Naime, EU prema svetu predstavljaju i predsednici Komisije, odnosno Saveta. Osim toga, postoji i položaj komesara za spoljne poslove na kome je trenutno Benita Ferero–Valdner. Ona je nadležna za odnose sa neposrednim susedima EU. Tako komplikovana struktura neprestano dovodi do preklapanja zadataka i nejasnoća. Prema Solaninim rečima zbog toga se samo gubi dragoceno vreme:

„Smatram da je najvažnije da delujemo u pravom trenutku. Ako negde u svetu dođe do krize, političkih problema, ne može se dugo čekati, jer se tako gube vreme, novac, snage i verovatno ljudski životi“.

Ukoliko Lisabonski ugovor stupi na snagu te strukture biće pojednostavljene, a položaj visokog predstavnika dobiće na značaju. Preuzeće i zadatke komesara za spoljnu politiku i biće, kao i predsednik Evropske komisije, biran na dve i po godine. Biće i jedan od potpredsednika Evropske komisije i član Evropskog saveta. O neophodnosti reforme Solana je rekao:

„Smatram da nam je potreban jedan glas, jasna spoljna politika i moramo zemljama koje su sa nama u vezi ponuditi trajnu strukturu odnosa. I za to su, smatram, neophodne reforme“.

Generalni sekretar NATO-a u vreme rata na Kosovu

Pre nego što je postao visoki predstavnik za spoljnu politiku EU Solana je četiri godine bio generalni sekretar NATO. I na čelu Severnoatlantskog vojnog saveza bilo mu je potrebno mnogo diplomatskog umeća. Bio je na čelu NATO tokom rata za Kosovo i pripremao prijem novih članica iz srednje Evrope čemu se protivila Rusija.

Havijer Solana je po pozivu fizičar i još tokom studija, 1964. godine, postao je član Socijalističke partije Španije. Posle smrti Franka i kraja diktature izabran je 1977. godine za poslanika, posle je bio ministar za kulturu i, na kraju, ministar spoljnih poslova.

autor: B. Rigert / K. Hazelbah / N. Briski

odg. urednik: N. Jakovljević