1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Srbija: Mnogi bi da ne plaćaju autorska prava

14. mart 2010.

Zbog problema sa RTS-om, Srbija može da ima problem sa EU, kažu u Sokoju. Međutim, javni servis nije jedini – mnogi misle da treba da koriste muziku i drugo, a da ne plate ništa. Na Sokoju se žali i Unija poslodavaca.

https://p.dw.com/p/MSQs
Muzika, filmovi, nastupi - sve mora da se plati
Muzika, filmovi, nastupi - sve mora da se platiFoto: DW

Pokušaj da se Srbija uvede u tokove poštovanja međunarodnih standarda u zaštiti autorskih prava ne ide baš glatko. Sudeći prema medijskoj pažnji, najkomplikovanija situacija je u oblasti zaštite muzičkih prava, gde postoje i najveći otpori. Sokoj, organizacija muzičkih autora Srbije, predmet je brojnih kritika koje se uglavnom svode na zahteve da se preispita postojeći tarifni sistem. Unija poslodavaca Srbije je zbog toga tokom prošle godine pretila da će vlasnici ugostiteljskih objekata prestati da plaćaju naknade za korišćenje muzike.

Radio televizija Srbije (RTS) ta prava jednostavno ne plaća Sokoju već tri godine, i zbog toga se vodi i sudski spor. U čitav slučaj se uključila i međunarodna organizacija za zaštitu prava autora i kompozitora CISAC. Predsednik te organizacije Robin Gib (Robin Gibb), član poznate grupe Bi Džiz (Bee Gees), obratio se i srpskom premijeru Mirku Cvetkoviću pismom u kome mu skreće pažnju da RTS ne poštuje autorska prava i da će to škoditi Srbiji na putu približavanja Evropskoj uniji.

SOKOJ FLASH.jpg
Foto: SOKOJ

Neki bi jednostavno da ne plate ništa

U Sokoju objašnjavaju da se autorska naknada svuda u svetu, pa i u Srbiji, plaća procentom od prihoda emitera, dakle radio i TV stanica. Druga vrsta naknade se plaća paušalno, na osnovu kapaciteta, i te principe je Srbija potvrdila i svojim zakonskim aktima. Od pre dva meseca, kada je zakon promenjen, forsira se princip pregovaranja između korisnika i vlasnika autorskih prava. Sokoj na taj način ne može jednostrano da postavi procenat od prihoda, već se do toga dolazi pregovorima, kaže za Dojče Vele Aleksandar Kovačević, direktor Sokoja. Problemi nastaju jer ni takva rešenja ne zadovoljavaju pojedine korisnike, kaže Kovačević:

„Suština osporavanja je u potpuno proizvoljnom određivanju korisnika iz okvira Unije poslodavaca, ili RTS-a, ili SOS kanala, ili sporadično ćete naći neke druge korisnike, koji ipak u suštini smatraju da ne treba da plate ništa. Smatraju da su, jednostavno, ugroženi u svom poslovanju, da je ekonomska kriza… ako je ikako moguće da im se nekako otpiše i porez i sve ostalo ili neće da plate – lično tako doživljavam te zahteve.“

Nedorečeno zakonodavstvo

Nepoštovanje autorskih prava u Srbiji je kulminaciju doživelo tokom devedestih godina, i te posledice se osećaju i danas, kaže za Dojče Vele Rodoljub Stojanović, direktor Ricom publishing-Universala. On kaže da je srpsko zakonodavstvo u ovoj oblasti nedorečeno. Sve primedbe koje se sada upućuju na adresu Sokoja trebalo bi uputiti Zavodu za intelektualnu svojinu, koji bi trebalo da bude kontrolor čitave oblasti regulisanja autorskih prava, uključujući i tarifiranje, ocenjuje Stojanović:

„Mislim da je Sokoj tu samo izmanipulisan i stavljen u prvi plan. Maltene je razapet između korisnika i javnosti: da li su u pravu ili nisu. Samim tim, kada imate tako veliki korpus kao što su korisnici, a danas su svi korisnici muzike, javnog emitovanja i izvođenja, jednostavno imate veliki otpor da li, i kako, i kome treba platiti autorska prava.“

Problem sa EU zbog Radio televizije Srbije

Radio Television Serbia Logo
Foto: Radio Televison Serbia/RTS

Aleksandar Kovačević skreće pažnju na činjenicu da će se Srbija zbog nepoštovanja zakona od strane RTS-a suočiti sa problemima i na međunarodnom planu:

„Mi smo ovog proleća vrlo izvesno tema i na Evropskoj komisiji. Ja se stoga nadam da će se u vrlo skorije vreme situacija sa RTS-om rešiti, jer mislim da nimalo ne bi bilo prijatno državi Srbiji da nešto tako neobjašnjivo dođe u situaciju da objašnjava. Zašto je jedina zemlja na svetu, što stoji i u pismu Robina Giba, i jedini slučaj u istoriji, da javni servis, organizator Eurosonga, nema regulisana muzička prava.“

Za primedbe Udruženja poslodavaca Srbije smo saznali iz medija, ističe direktor Sokoja. On kaže da su obaveze jednog manjeg kafea, ili recimo frizerskog salona, prema Sokoju 500 dinara mesečno i da je na javnosti da proceni da li je to mnogo ili malo. Rodoljub Stojanović ima i konkretan savet za male privrednika koji misle da previše plaćaju ovu vrstu dažbina. Oni bi sa svojim završnim računom trebalo da se obrate Sokoju, jer se u praksi pokazalo da se tarife automatski koriguju prema podacima o poslovanju.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odg. urednik: Nemanja Rujević