1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

"Srbija neće platiti"

27. februar 2007.

Današnja izdanja nemačke štampe veliku pažnju poklanjaju jučerašnjoj presudi Medjunarodog suda pravde u Hagu po tužbi koju je pre 14 godina protiv Savezne Republike Jugoslavije podnela Bosna i Hercegovina. Gotovo svi dnevni listovi vrlo podrobno objašnjavaju za čitaoce ni malo jednostavnu pozadinu i istoriju ove tužbe i donesene presude.

https://p.dw.com/p/BAXV

Di Zajt u članku pod naslovom “Srbija neće platiti” piše da je Srbija kriva zato što je morala sve da uradi da spreči pojedinačna dela genocida. Osim toga morala je da ispuni obavezu i kazni počinioce zločina. Dalje se navodi da Srbija i dalje ne ipunjava ovu obavezu jer još uvek nije isporučila glavnokomandujucćeg bosanskih Srba Ratka Mladića koji se smatra najogodvrnijim za masakr u Srebrenici. List zaljučuje da je Srbija jedina pravna nasledica bivše Jugoslavije.

Frankfurter Algemajne Cajtung piše da je Srbija indirektno odgovorna i objašnjava ko je zapravo u ovom slučaju optužen. Tradicionalni dnevnik iz Frankfurta hronolški predstavalja raspad bivše Jugoslavije i nastajanje novih država. Dugo se vodila polemika koja država treba da se nadje na optuženičkj klupi zbog genocida. Nekadašnja Jugoslavija, protiv koje je Bosna 1993 godine podigla tužbu pozivala se na činjenicu da ta država nije identična sa starom i da je tek od 2000 u Ujedinjenim nacijama, te da joj zbog toga ni ne može biti sudjeno. Frankfurter Algemajne cajtung dalje navodi da Medjunarodni sud pravde nije imao dvojbu u izricanju presude jer je Srbija jedina adresa na koju treba uputiti tužbu Bosne i Hercegovine. Sadašnja država je naslednica Srbije i Crne Gore a to znači i da je preuzela i obaveze i odgovornost bivše države. U odvojenom članku ovaj dnevnik se pita da li će ovakva presuda zaboleti Srbe i da li će porodcama žrtava iz Srebrenice pomoći što je posle toliko godina Medjunarodni sud presudio da je masakr nad bosanskim muslimanima bio genocid. Ovaj dnevnik donosi i članak o početku procesa u Hagu bivšem kosovskom premijeru Ramušu Haradinaju.

Berliner Cajtung piše da je sud odbacio tvrdnju Beograda da Medjunarodni sud pravde nije nadležan za slučaj. Dalje čitamo da sud nije prihvatio zahtev Bosne i Hercegovine za plaćanjem ratne odštete. Bosna nije mogla da dokaže da su jugoslovenska armija i državni organi direktno učestvovali u pripremi, planiranju i izvodjenju genocida. List prenosi reakciju predsedavajućeg predsedništva Bosne i Hercegovine Nebojše Radmanovića koji je rekao da će presuda izazvati razočarenje i pojačati tenzije u Bosni i Hercegovini. Željko Komšić, hrvatski član Predsedništva Bosne i Hercegovine je izjavio da je razočaran presudom te da ne zna šta je uzrok ovakve presude, nedosatatk dokaza ili pogrešna procena. Dalje tvrdi da onaj ko ne želi da prizna da je u Bosni 1992 počinjen genocid taj beži od istine. List navodi i reči i predsednika Socijalističke partije Srbije Ivice Dačića koji je rekao da je presuda Medjunarodnog suda pravde značajna za državu i narod te da se presudom pobija teza o komandnoj

odgovornosti Srbije i SRJ.

Konzervativni prestonički dnevnik Die Velt obajšnjava da je genocid prema definciji Ujedinjenih nacija izvršavanje zločina sa ciljem uništenja neke nacionalne grupe i zaključuje da je smrt bivšeg jugoslovenskog predsednika Slobodana Miloševica otežala sudski proces.

Die Zajt donosi i kratak članak o tome da će Evropska unija i Nato posle donošenja medjunarodne odluke o budućem stausu Kosova kao garanti bezbednosti i stabilnosti saradjivati u pokrajini. Saradnja će se prvenstveno odvijati na planu organizovanja policije i usavršavanju domaćih sanga kao i izgradnji nezavisnog sudstva.

Naravno u ovom pregledu štampe nećemo zaobići ni mnogo veseliju temu - Oskara koji je osvojio nemački film Živort drugih. Podrobno se u svim dnevnim listovima analizira filmska poetika režisera Floriana Henkela fon Donersmarka i razlozi zbog kojih je ovaj mladi umetnik dobio prestižno priznaje.

Berliner Cajtung se čak bavi i njegovim govorom u trenutku primanja nagrade i zaključuje da je nemački režiser uradio sve vrlo profesionalno na savršenom engleskom jeziku bez akcenta. Dalje se navodi da je još jedan nemački film dobio priznanje za temu koja ne priča o današnjici već o nemačkoj prošlosti. Navode se i ocene nekih kritičara da je film suviše okrenut ukusu Holivuda i da je režiser kalkulisao sa uspehom svog ostvarenja. Objavljeno je i mišljenje onih kritičara koji smatraju da film donosi pogrešnu istorijsku sliku dogadjaja iz vremena Nemačke Demokratske Republike. Tema filma se podvrgava političkoj analizi a ide se čak dotle da se duhovita Donersmarkova opaska da je od Švarcenegera naučio da nikada ne odustaje treba takodje u detalje analizira. Kritiičar Berliner Cajtung u svom prikazu na kraju savetuje režiseru koji je zbog svoje visine od preko dva metra izjavio da je najveći režiser da ni slučajno ne poveruje u to.