1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Svaka četvrta žena u Srbiji - maltretirana

Milan Popović28. februar 2008.

Zvanična istraživanja pokazuju da su žene u Srbiji konstantno žrtve nasilnika. Najugroženije su udate žene. Uz to su neke kazne za nasilnike od pre par godina čak i ublažene.

https://p.dw.com/p/DFK1
Kazne za nanošenje teških telesnih povreda su smanjeneFoto: BilderBox

Stanje ljudskih prava u Srbiji je pogoršano, stoji u izveštaju nevladine organizacije Beogradski centar. U 2007. godini najviše su u javnost isplivala kršenja prava u oblasti porodičnog nasilja, jer, kako kažu u Beogradskom centru, nisu u vezi sa politikom. Žene i deca su u Srbiji konstantno žrtve nasilnika, pokazuje izveštaj.

Udate žene najugroženije

Svaka četvrta žena u Srbiji je psihički ili fizički maltretirana. Udate žene su najugroženije. Muževi ih tuku, zlostavljaju i ucenjuju ih finansijski, jer mnoge ne rade i ne zarađuju. Neke kazne za nasilnike su pre dve godine zakonom praktično ublažene. Sa tri godine kazna je smanjena na jednu godinu zatvora - ako neko maltretira dete ili ženu. Za nanošenje teških telesnih povreda kazna nije više deset, već osam godina robije.To nikako ne može da ohrabri žrtve. Pomoćnik ministra pravde Snežana Malović kaže da su do sada donesene presude takođe problem: "Došli smo do zaključka da je u 70 odsto slučajeva izrečena uslovna kazna, a u ostalih 30 kazna do jedne godine zatvora. Postavlja se pitanje: da li ovakva kaznena politika može da doprinese efikasnijoj zaštiti?!"

Žrtve ne osećaju zaštitu

Sud nijednom nije izricao mere zaštite žrtve. Čak i da se nasilniku izrekne kazna da u stanu ne sme ženi da priđe bliže od metar i po, to niko ne može da kontroliše. U Srbiji je prethodna godina, prema izveštaju Beogradskog centra za ljudska prava, bila godina borbe protiv nasilja u porodici, jer se o tom nasilju mnogo više javno govori. Ipak, 80 odsto žena ne sme da prijavi maltretiranje - čak ni jednim pozivom SOS-telefona. Žrtve ne osećaju zaštitu. Naročito su u opasnosti žene na selu, slaže se Bojan Đurić iz Beogradskog centra za ljudska prava: "Jedino što ja znam je da se radi u obrazovanju i u medijima. Da sprečimo da se kao 2005. i 2006. pojavi medijski izveštaj o različitim vrstama nasilja, pa da onda ljudi u mikrofon ili u kameru kažu da su bili svedoci toga tri, četiri ili deset godina i da ništa nisu uradili, da su okretali glavu na drugu stranu."

Nepoverenje u institucije - najveći problem

Komšije se teško odlučuju da prijave neki slučaj, jer ne znaju šta će se posle toga dešavati. Zatvorskim kaznama se, doduše, preti. Neko ko ženi ili deci nanese teške povrede, može da robija do osam godina - u Zabeli, Mitrovici ili Nišu. Ipak, žena će biti i dalje maltretirana ako nešto ne preduzmemo. Ivan Protić iz Beogradskog centra kaže da svi moraju da se probude: "Na duže staze, svako treba 24 sata dnevno da bude budan u svom poslu i tek posle određenog vremena, uz velike napore, gde država mora da prednjači, jer je sva sila u njenim rukama... možemo da očekujemo poboljšanje."

Državna strategija je hitno potrebna. Nasilje nad ženama ima i svoje žrtve - one koji su ubijeni. Nasilniku je u zatvoru mesto odmah, a ne kada sahrani ženu ili dete.