1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Teški sudski procesi, a ograničen uticaj?

Dafne Gratvol15. decembar 2012.

Nepoštena suđenja, torture, otmice… Evropski sud za ljudska prava u Strazburu bavi se teškim slučajevima. Ali mogu li presude ovog suda zaista nešto i da promene? Po svemu sudeći mogu.

https://p.dw.com/p/17478
Sud u StrazburuFoto: Getty Images

Prva instanca za podnošenje tužbi Evropskom sudu za ljudska prava jeste pisarnica. U ovu veliku, osvetljenu prostoriju pristižu sva dokumenta, koje se najpre elektronski evidentiraju, označavaju registarskim brojevima i šalju nadležnim pravnim odeljenjima. Svake godine Sud primi oko 30.000 novih tužbi, a na obradu trenutno čeka oko 100.000 slučajeva. Zaposleni u ovoj službi dolaze iz raznih zemalja, Azerbajdžana, Ukrajine, Poljske, Turske, Moldavije, Srbije, Rusije, Francuske... Svi imaju isti zadatak obradu poslatih dokumenata na preko 40 jezika.

Fizička lica, nevladine organizacije ili države, Sudu u Strazburu mogu da se požale u slučajevima kada smatraju da neka od članica Saveta Evrope krši njihova prava, zagarantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Savet Evrope okuplja 47 država, pored ostalog i zbog želje da se međunarodnim konvencijama garantuje poštovanje ljudskih prava, da se promovišu evropska načela i potpomogne privredni i socijalni napredak Evrope.

Sudija iz Nemačke, Renate Jeger
Sudija iz Nemačke, Renate JegerFoto: PA/dpa

Tužbe u stihovima

Ako se tužba za povredu ljudskih prava odobri, proces mora biti vođen na engleskom ili francuskom jeziku. Hajati Turun je Turčin. Na njegov sto dospeva sve i svašta. U najzabavnije pošiljke svrstava pesme jednog Nemca čija je tužba odbijena. Uprkos tome, još uvek ih šalje, i to svakog dana, objašnjava Hajati Turun. Jedan od ormara u pisarnici suda služi za za neobične sadržaje: pošiljke i poklone podnosilaca tužbi. Ovde se mogu pronaći raznorazni predmeti – od kutija cigareta do kapetanskih kapa. A u pisarnicu pristižu i preteća pisma. Jer se odluke Suda potpisnicama Evropske konvencije o ljudskim pravima ponekad i ne sviđaju.

Jedan od temeljnih problema Suda jeste to što njegovih 47 sudija mora pronaći zajedničku poziciju, koja bi objedinilo svih 47 država članica i njihove različite pravne poretke. Renate Jeger, koja u Sudu predstavlja Nemačku, smatra da je ovo njegov najteži zadatak. Objašnjava kako ni u jednoj odluci ne učestvuje svih 47 sudija, nego najviše njih 17 – koliko ih inače ima u Velikom veću.

Najzanimljivije dospeva na stub u pisarnici
Najzanimljivije dospeva na stub u pisarniciFoto: DW/ Daphne Grathwohl

Odluke za celu Evropu

A ako je odluka previše sporna, dovoljna je većina od devet sudija. „Tih devet sudija, međutim, zbog odgovornosti koju imaju moraju biti svesni toga da njihovu odluku mora da prihvati čitava Evropa“, pojašnjava Jegerova. Veliko veće odlučuje samo u otprilike 30 slučajeva godišnje, a na njegovim saslušanjima sudnica je uvijek krcata.

Sudije u kratkom vremenskom periodu moraju da prouče zakone drugih zemalja članica, dodaje Jeger. Ovde je merodavan nacionalni sudija. On učestvuje u svim slučajevima koji se tiču njegove zemlje i zadatak mu je da svojim kolegama objasni njen pravni poredak – mada mu u tome pomaže istraživački tim.

Ali, „usta“ zakona, kaže nemačka pravnica, jesu zapravo nacionalne sudije. Priznaje da se na početku mandata pribojavala da bi oni mogli da budu pristrasni kada je reč o slučajevima iz njihovih zemalja, ali objašnjava kako ju je iskustvo demantovalo, jer to sprečava saradnja sa kolegama sudijama i njihov kritički pogled. Nacionalnog sudiju bira Parlamentarna skupština Saveta Evrope, sa spiska od troje sudija, koje predlaže svaka država članica.

U pisarnicu pristižu i neobične pošiljke
U pisarnicu pristižu i neobične pošiljkeFoto: DW/ Daphne Grathwohl

Otprilike 95 odsto tužbi odbije se iz formalnih razloga. To se događa kada podnosioci, primera radi, ne učine sve u odgovarajućem roku ili kada u svojim zemljama ne obave sve potrebne predradnje. O ostalim slučajevima odlučuju veća od po sedam sudija. Neke države imaju brdo zaostalih sudskih predmeta: recimo, protiv Rusije je podneseno 30.000 tužbi koje još uvek čekaju na obradu. Budući da u svakom procesu treba da učestvuje i sudija iz zemlje o kojoj je reč, za obradu svih ruskih tužbi potrebno je mnogo vremena. Za ubrzavanje procesa nužne su reforme, što Rusija već godinama blokira. Stoga je na snagu za sada stupio samo deo njih.

Politički pritisak umesto tradicionalnog izvršenja kazne

Kada Sud utvrdi da je došlo do povrede ljudskih prava i "osudi" neku državu: on može da zatraži, nadoknadu štete, izmenu zakona ili čak puštanje zatvorenika na slobodu. Za izvršenje presude nije nadležno neko upravno telo nego politički gremijum, naime Odbor ministara Saveta Evrope u kojem države članice predstavljaju njihovi ministri spoljnih poslova. Prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima države su dužne da sprovedu odluke suda.

Puna sudnica
Puna sudnicaFoto: DW/ Daphne Grathwohl

Ali sprovođenje odluka je pitanje koje je načelno prepušteno državama, objašnjava pravni stručnjak Aksel Miler-Elšner. Dodaje da je politički pritisak zbog kršenja ljudskih prava često mnogo veći od uobičajenih kaznenih mera – a to dobro znaju i pravnici Evropskog suda za ljudska prava.