1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Tereza Mej u ciljnoj ravnini, Korbin sustiže

3. jun 2017.

Dugo je delovalo skoro dosadno – konzervativci su imali ogromnu prednost nad laburistima pred parlamentarne izbore u Britaniji sledeće sedmice. Sada je postalo uzbudljivo i to iz sasvim bizarnog razloga.

https://p.dw.com/p/2e4fR
Tereza Mej na silaznoj putanjiFoto: picture-alliance/dpa/PA Wire/A. Devlin

Sredinom aprila završeni su najveći britanski unutrašnji sukobi u vezi sa Bregzitom. Premijerka Tereza Mej je nakon ostavke svog prethodnika Dejvida Kamerona htela sopstveni mandat od građana – pre svega mandat koji joj pruža snažnu poziciju u pregovorima sa EU. Osim toga, rezultati predizbornih anketa za konzervativce su bili dobri. Vreme za skorašnje izbore činilo se povoljnim. Termin – četvrtak, 8. jun.

Svet je još početkom maja bio ružičast za torijevce. Partija je već pomalo neskromno računala sa spektakularnom pobedom na izborima, sličnom onoj koju je upisala Margaret Tačer 1983. godine, nakon što je Velika Britanija odnela pobjedu u ratu na Folklandskim ostrvima.

Ni Korbin nije veliki prijatelj Evrope

Na drugoj strani, Laburistička partija pod starim levičarem Džeremijem Korbinom delovala je razjedinjeno i slabašno. Čak i mnogi fanovi Korbina strahuju da će Evropljani u pregovorima o Bregzitu lako nadmudriti bradatog pacifistu. Sve veće sume koje Brisel ispostavlja kao završni račun – govori se o sto milijardi evra! – ojačavaju premijerku Mej za koju se veruje da bi bila tvrđa pregovaračica. Ona već mesecima prkosno govori: „Od lošeg sporazuma bolji je nikakav sporazum.“

Korbin uz to nije mogao da računa na sigurne glasove protivnika Bregzita jer ni sam nije fanatični ljubitelj (ovakve) Evropske unije koju vidi kao nesolidarnu, turbo-kapitalističku i ratobornu. Pred referendum je svoju želju za ostankom u EU na skali od jedan do deset ocenio sa „sedam ili sedam i po“. Pouka za birače – ko se po svaku cenu protivi Bregzitu, možda je bolje da glasa za liberalne demokrate.

Pored toga, napadi, kao što je nedavni u Mančesteru, tradicionalno idu više u korist konzervativnim partijama koje zagovaraju čvrstu ruku (Law and Order). S tim u vezi Korbin je izjavio da je terorizam na Ostrvu račun za britanske intervencije u inostranstvu. Prebacuju mu da je defetista. S druge strane, Mejovu su, još od vremena kada je bila ministarka unutrašnjih poslova, nazivali drugom Čeličnom lejdi.

„Porez na smrt“

Ipak, nekoliko dana pred izbore nema ni govora o ubedljivoj pobedi konzervativaca. Sve se promenilo: poslednje ankete pokazuju da se aprilska prednost od 16 procentnih poena istopila na jednocifrenu razliku. Konzervativci su na 44,3, a laburisti na 35,2 odsto, dok liberalne demokrate mogu da računaju na 8,2 odsto glasova. S obzirom na većinski izborni sistem, Tereza Mej i dalje ima ogromne šanse za sopstvenu većinu – kladionice za to daju 80 odsto šansi.

Parlamentswahlen in Großbritannien Jeremy Corbyn
Džeremi Korbin će proći bolje nego što se nadaoFoto: Picture alliance/AP Photo/S. Rousseau/ Pool Photo

Razlog za promenu raspoloženja je jasan i on nema ništa sa Bregzitom ili pitanjem unutrašnje bezbednosti nego sa jednom tačkom izbornog programa torijevaca i zvuči dosta banalno: reforma penzionog sistema i reforma nege. Ova tačka programa je odjednom tačka oko koje su se svi u državi uzbudili: Kada neko umre, njegova kuća bi posle trebalo da se koristi za izmirenja troškova nege. Korbin to naziva „porezom na smrt“, možda upravo kao aluziju na „porez na glavu“, koji je 1990. godine doveo do pada vlade premijerke Tačer.

Mejovoj se kao kukavičluk prebacivalo to što je odbila direktnu konfrontaciju sa Korbinom u jednoj televizijskoj debati. „Ako se Korbin u vreme zahuktavanje svoje kampanje pojavi na TV debati, a Tereza Mej se povlači dok njena kampanja u isto vreme slabi, to za birače jednostavno ne izgleda dobro“, primećuje politikolog Metju Gudvin.

Kao namaz za hleb

Mišljenja o Korbinu široko se razilaze: magazin Ekonomist ga omalovažava kao političara koji povezuje „ideološki ekstremizam sa političkom nesposobnošću“. Korbin, baš kao i stara Laburistička partija iz vremena pre Tonija Blera, podržava nacionalizaciju, povećanje poreza za bogate i traži više novca za državni zdravstveni sistem. To dobro prolazi kod siromašnijih Britanaca, ali pre svega kod mladih ljudi, koji 68-godišnjeg Korbina obožavaju kao nekog gurua. „Odlučujuće pitanje će biti hoće li ovi mladi ljudi uopšte izaći na izbore“, primećuje Džon Kurtis sa Univerziteta Stretklajd u Glazgovu.

S druge strane Tereza Mej deli naciju, baš kao i stari britanski namaz za hleb Marmite. „Voliš ga ili mrziš“ (love it or hate it) ironično stoji na staklenki. U međuvremenu su premijerku počeli da zovu Marmite Mej jer je neki mnogo vole, a drugi isto toliko mrze. Ipak, „čak i ljudi koji ne simpatiziraju sa njom uvereni su u njene premijerske sposobnosti“, veruje Kris Proser sa Univerziteta u Mančesteru.

Teške prognoze

Nedavna istorija nas uči da zadivljujući povratak Laburističke partije u predizbornim anketama ne mora značiti ništa. Ne samo da nakon Bregzita i Trampa skoro niko ne veruje anketama, nego i britanski izborni sistem dodatno otežava tačne prognoze. „Značajno vođstvo u anketama samo po sebi ne znači i veliku većinu u Donjem domu“, kaže Kurtis. Tako su 2015. konzervativci osvojili apsolutnu većinu sa samo 37 odsto glasova. S druge strane stranka UKIP dobila je 13 odsto glasova, ali samo jedan mandat.

UKIP se za izlazak iz EU borila kao ni jedna druga partija. Sada, kada su postigli svoj glavni cilj i kada je harizmatični Najdžel Faraž odstupio sa pozicije šefa, mnogi UKIP-ovci se zadovoljavaju i glasanjem za konzervativce. Politikolog Kurtis sebi za kraj ipak dozvoljava prognozu: „Konzervativci će pobediti.“