1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Turska između dve vatre

Arian Fariborc30. avgust 2008.

Turska je zabrinuta zbog rastuće tenzije na Kavkazu. Zato je predložila saradnju zemalja u cilju stabilnosti tog regiona. Ideja je da se ujedine Rusija, Gruzija sa susedima Turskom, Jermenijom i Azerbejdžanom.

https://p.dw.com/p/F7ew
Karta TurskeFoto: AP Graphics/DW

Turski predsednik vlade Redžep Tajip Erdogan posetio je Moskvu i Tbilisi, gde je zatražio podršku svog predloga. Očekuje se da će i zvaničnici Rusije i Gruzije posetiti Istanbul narednih dana, kako bi održali odvojene sastanke sa turskim zvaničnicima.

Uprkos inteziviranim diplomatskim naporima, kritičari se slažu sa tim da je pod aktuelnim uslovima skoro nemoguće ujediniti Rusiju i Gruziju. Druge dve susedne zemlje, Azerbejdžan i Jermenija vodile su trogodišnji rat ranih 90-tih godina, i do danas mirovni sporazum nije postignut. Pritom, Turska još uvek nije ostvarila diplomatske odnose sa Jermenijom.

"Besmislen predlog"

Sudeći po rečima penzionisanog turskog ambasadora Inal Batua, predlog turskog predsednika vlade Redžepa Tajipa Erdogana je besmislen: „Žao mi je, ali ja mislim da to nije relevantno i do sada niko nije uzeo taj predlog za ozbiljno. Turska vlada ne namerava da u projekat uključi Ameriku. Imamo dovoljno problema. I za bolji prolazak eventualnog predloga, bolje je da Amerika ne bude neutralna u tome.“

Pritisci sve jači

Pod pritiskom rastućih zahteva od strane NATO-a i Amerike s jedne strane, i trgovinskog i energetskog partnera Rusije s druge strane, Turska pokušava da vodi jednu vrlo delikatnu politiku. Ankara odbija da zvanično podrži uticaj Amerike u oblasti Crnog mora, plašeći se da bi to moglo dovesti do zahlađenja odnosa sa Rusijom. Turska zavisi od Moskve, jer više od 60 odsto prirodnog gasa uvozi iz Rusije.

Odnosi Turske sa Kavkazom nisu ograničeni samo energetskim i strateškim interesima. Turska je dom za oko pet miliona kavkaskih zajednica. Zajednice Abhazije i Osetije na Kavkazu su pozdravile odluku Rusije za priznavanje nezavisnosti Abhaziji i Južnoj Osetiji. Međutim, profesor na Institutu za politička istraživanja u Ankari, Mustafa Ajdin, kaže da postoji jak kavkaski lobi u Turskoj, koji vršu pritisak na vladu: „Ljudi iz Abhazije koji žive u Turskoj, smatraju da Turska treba da prihvati nezavisnost Abhazije, i da prestane sa isporukom pomoći Gruziji. S druge strane, Gruzini u Turskoj se zalažu za svoja prava, optužujući Abhaziju za negativna dešavanja. Tako da je turska vlada pod pritiskom obe strane.“

I pored navedenih pritisaka, Turska pokušava da i dalje sprovodi svoju politiku. Do sada ona je podržala izjave NATO-a i Evropske unije, a podvukla je i podršku za teritorijalni integritet Gruzije. Ali Ankara još uvek oduglovači sa zauzimanjem „čvršćeg stava“ protiv Rusije. Da li Turska može nastaviti tim putem? Sudeći po rečima profesora Mustafe Ajdina, to će biti nemoguće.