1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

U Beogradu odrzana konferencija o Srebrenici

Ivica Petrovic11. jun 2005.

Konferencija «Srebrenica-van osnovane sumnje» deo je projekta «Kritički osvrt na poricanje ratnih zločina u Srbiji i Crnoj Gori», koji su osnovali nemačka ambasada u Beogradu, Fond za otvoreno društvo, Savet Evrope, Misija OEBS u Srbiji i Crnoj Gori i danska ambasada u Beogradu.

https://p.dw.com/p/B8UP

Konferencija o Srebrenici započela je minutom ćutanja za sve žrtve zločina u ovoj enklavi počinjenog 11. jula 1995. godine; izvršni direktor Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić pozvala je prisutne da po prvi put u Srbiji minutom ćutanja odaju počast srebreničkim žrtvama:

«Sa nama su danas majke i deca žrtava u Srebrenici, žrtava pohoda srpskih snaga za stvaranje kako su to rekli srpske Srebrenice. Pozvali smo ih danas ovde da im još jednom kažemo da su oni nama bitni, važni, i da ćemo svaki put kad god možemo i u svakoj prilici tražiti poštovanje njihovog dostojanstva i tražiti priznanje onoga što se dogodilo u Srebrenici».

Deset godina nakon ovog zločina u Srbiji i dalje traje poricanje zločina, i užasna borba da se zadrži dobar odnos sa Miloševićevim nasleđem, smatra Nataša Kandić. Deo takvog ponašanja je i nedolična igra oko osude zločina u srpskom parlamentu. Ivana Dulić Marković, ministarka u Vladi Srbije, ističe da je o zločinima trebalo govoriti pre nego što su se dogodili, i da je sada sve što ostaje stid i pognuta glava. Naša zajednička krivica je što to nismo radili glasnije i bolje:

«Ali ja ne pristajem da se moja krivica zbroji na gomilu. I molim poslanika koji mene zastupa u Skupštini da ne glasa za rezoluciju, da ne glasa za usaglašenu rezoluciju, da svi mi sve i posle toga ništa. Jer, moja krivica, ili bilo čija krivica, ili zločin, ili kazna, ne može se usaglasiti».

Potpredsednik Skupštine Crne Gore Rifat Rastoder založio se za proglašenje Srebrenice mestom hodočašća i pokajanja. On kaže da se ne bi usudio da tvrdi da je u Crnoj Gori danas manje onih nego u Srbiji koji poriču da su se zločini dogodili. Milan St. Protić, predsednik Političkog saveta Demohrišćanske stranke Srbije, naglašava da je propuštena prilika da se otkrije i žigoše istina, i da se ona otkriva tek sada jer su nas svojim otkrivanjem istine na to drugi primorali:

«Vlastodržci u Srbiji nemaju tu hrabrost ni danas. Kriju se iza naroda, kriju se iza velikih nacionalnih i državnih interesa zato što su kukavice da priznaju».

Protić je izrazio nadu da će u Srbiji jednog dana na vlasti biti skupština koja će biti sposobna da uputi jedno ljudsko i iskreno izvinjenje za sve one koji su u srpsko ime činili zločine. Mihael Derus, zamenik šefa misije nemačke ambasade u Beogradu, primećuje da nemačko iskustvo može pomoći Srbiji i Crnoj Gori u procesu suočavanja s prošlošću; on skreće pažnju da je za državnu zajednicu važno da prevlada nasleđe Miloševićeve ere, i da se to između ostalog može postići punom saradnjom sa Hagom.

Zločin u Srebrenici je nesumnjiv, rekao je Roderik Mur, zamenik američkog ambasadora u Beogradu, ali još uvek postoji snažan osećaj poricanja u javnosti. Roderik Mur je baš kao i predstavnica Haškog tribunala u Beogradu Aleksandra Milenov naglasio da se pričom o Srebrenici ne osuđuje srpski narod za zločine. Mi nismo ovde da bismo poricali srpske žrtve, poručila je Aleksandra Milenov, i Haški tribunal je učinio puno i na poštovanju srpkih žrtava.

Iako su pre održavanja konferencije pojedine desničarske organizacije najavljivale proteste povodom njenog održavanja, incidenata nije bilo, a oko samog mesta održavanja događaja bilo je zapaženo prisustvo policije.