1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Većina Francuza zadovoljna zbog uvodjenja zabrane pušenja

Ole Skambraks6. april 2008.

Od januara ove godine u svim francuskim restoranima, kafićima i diskotekama važi pravilo: pušenje je zabranjeno. Samo je u posebnim prostorijama za pušače i dalje dozvoljeno zapaliti cigaretu.

https://p.dw.com/p/DbLJ
U gradu ljubavi uspostavlju se kontakti preko cigareteFoto: picture-alliance/ dpa

Jeste da se ugostitelji žale zbog manjih prihoda, ali izmedju 70 i 80 odsto Francuza je zadovoljno novim zakonom. Oni znaju da cene čist vazduh tokom obedovanja, a ispred kafića se istovremeno rađa nova kultura flertovanja. Za ugostiteljku Mimi već tri meseca važi pravilo: ako hoće da puši, mora da izađe napolje. Njen mali restoran prima 30 osoba. Bar je smešten odmah isred čvornovatih drvenih stolova, tako da i pored najbolje volje, nema mesta za dodatni odeljak za pušače.

Obespravljeni pušači

To je ujedno i slučaj sa većinom kafića i gostionica u Parizu. Zakon naročito oštro pogađa mnogobrojne male šiša- barove, kaže vlasnik kafića sa nargilama: „Novi zakon nije mislio na ljude kao što smo mi. 95 odsto naših gostiju jesu pušači. Svi ostali koji ovde dolaze znaju da je ovo kafić u kome se puši. To je deo naše kulture, pa ovo je egipatski kafić. Ali zakon nije ništa predvideo za ovu vrstu kafića.“ Od početka godine šiša barovi su slabo posećeni. Ostali restorani se takođe žale na gubitke. Ugostiteljski objekti beleže u februaru i martu, 20 odsto manje posetilaca nego u istom periodu prošle godine.

Opala zarada u diksotekama

U diskotekama i klubovima, promet je još niži. Žan Pjero je vlasnik plesnog lokala u latinskoj četvrti i kaže: „Situacija za barove i kafiće nije toliko loša kao za klubove. Moj knjigovođa je ustanovio pad broja posetilaca od čak 30 odsto. Znači negde ću morati da smanjim troškove.“ Pušači koji stoje napolju galame i ne daju susedima da spavaju. A Žan Pjero ima još jedan dodatni problem. Ispred njegovog kluba redovno se stvaraju gužve: „Nove mušterije hoće da udju, pušači da izađu. Nakon pušačke pauze hoće da se vrate a tada im je ponovo potrebna ulaznica.Medjutim oni ne žele da stanu ponovo u red. Tako pred vratima nastaje pravi haos. Zato i kažemo pušačima da odu par blokova dalje kako ne bi probudili naše susede.“ Tokom prvih nedelja januara još bi poneko zapalio cigaretu za šankom, ali kada se pročulo da zdravstveni inspektori zaista kontrolišu noćni život u Parizu, ljudi su počeli da se pridržavaju zabrane pušenja: „Kada je sunčan dan i mogu da pušim na terasi, to nije nikakav problem. Za vreme jela čak je i prijatnije kada se ne puši. Drugačije je naravno u klubovima, tamo je trebalo da dozvole odeljke za pušače. Sada miriše još gore, na znoj i parfeme.“

Prokleti zakon


“To je prokleti zakon, niko nije srećan zbog njega. Šta još da kažem?Slažem se sa zakonom i nemam nikakav problem da uzmem jaknu i zapalim jednu vani. Nekada jeste hladno, ali inače je ok.“ Napolju, ispred restorana, klubova i diskoteka sve je više ljudi. A čak je nastao i novi pozitivni sporedni efekat. Ispred kafića nastaje mogućnost za stvaranje novih kontakata. Fenomen čak ima i ime, pojašnjava Viržini:Engleska kovanica „smirting“ označava uspostavljanje kontakata preko cigarete. Nastala je od reči „smoquer“ i „flirter“. Nepušač Žulien sada stoji uvek napolju ispod grejne pečurke, jer tamo može bolje da upozna ljude nego u glasnoj diskoteci: „Pravim se kao da pušim i družim se s ljudima koji stoje vani. Uvek imam u džepu upaljač, i kad naiđe neka devojka koja mi se dopadne, odmah ga izvadim iz džepa. Malo bi popričali, a ako mi se dopadne, pozovem je na piće. U suprotnom je priča završena u tri minuta i ja se vraćam mojim prijateljima. To funkcioniše stavrno dobro, ali često zapalim poneku.“ I tako je zakon o zabrani pušenja, koji važi od januara, već jednog nepušača naveo da posegne za cigaretom.