1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Vlada Srbije

Ivica Petrović25. mart 2006.

Sudbina Vlade Srbije više nije u njenim rukama, ali je nezvesno ko će joj, kada, i na koji način uskratiti podršku. Tanka parlamentarna većina koju ima vladajuća koalicija dovela je vlast u poziciju da zavisi od dobre volje, ili tačnije od političke računice pojedinih opozicionih stranaka.

https://p.dw.com/p/B8RU
Boris Tadić
Boris TadićFoto: APTN

Veoma glasna u zahtevima za obaranjem vlade bila je Socijalistička partija Srbije, koja je nakon smrti Slobodana Miloševića želela da iskoristi pogodan politički momenat, i pokuša da na tom čin ostvari neku zamišljenu političku dobit. Socijalisti su najavljeno uskraćivanje podrške manjinskoj vladi pravdali nekorektnim odnosom srpske vlade prema porodici Milošević; socijalisti su ipak brzo krenuli sa nešto drugačijim izjavama jer je postalo jasno da u rušenju vlade neće učestvovati Demokratska stranka; ma koliko bila nezadovoljna radom vlade, i pre svega brojim spornim pitanjima mandata u Skupštini Srbije, ova stranka ipak sebi ne želi da dozvoli da ruši vladu na pitanjima saradnje sa Hagom, i naročito na pitanjima miloševićevog nasleđa. Čelnici demokrata su ipak objasnili da to ne znači automatsku podršku vladi, već da će DS pomoći vladi opstanaka u parlamentu, ali pod uslovom da se napravi dogovor o datumu novih izbora. Detaljnije je o tome govorio i predsednik Srbije i DS-a Boris Tadić na glavnom odboru svoje stranke:

"DS ne nudi sebe za učešće u ovoj Vladi Srbije, DS ne zanimaju nova ministarska mesta, mi ne želimo da budemo zamena za podršku manjinskoj vladi na način na koji to radi Socijalistička partija Srbije, ali nećemo iskazati politički nemoral i obarati Vladu ako je ona pri kraju rešenja problema, na primer, Haškog tribunala, nego ćemo sve uraditi kako bi taj problem bio rešen", kaže Tadić.

Boris Tadić je ponudio dogovor svim demokratskim i proevropskim snagama kako bi u Srbiji bilo rešeno 10 najvažnijih pitanja: ona su po njegovim rečima sprovođenje ekonomskih reformi, reformu sistema bezbednosti, pravosudnog sistema, efikasnu borbu protiv korupcije, rešavanje problema Kosova i Metohije, budućnost državne zajednice, saradnje s Haškim tribunalom i članstva u Evropskoj uniji, regulisanje položaja medija i donošenje novog Ustava Srbije. Tadić je još jednom ponovio da taj dogovor mora biti oročen kompromisom oko termina vanrednih izbora:

«Bez vanrednih parlamentarnih izbora nije moguće objediniti sve potencijale ovog društva, iskazati jasnu odgovornost svih političkih stranaka i političkih lidera, bez novih parlamentarnih izbora nije moguće okupiti jednu novu energiju za promene, sa ovakvom situacijom vlada će uvek biti od vremena do vremena ucenjivana oko ovih prioritetnih tačaka, ne samo saradnja sa haškim tribunalom nego i donošenje novog ustava».

Boris Tadić je naglasio da ne postoje dve Srbije, ali da postoje dva puta u Srbiji: jedan koji je put povratka u devedesete, i drugi onaj koji vodi u Evropsku uniju. No, na njegovu ponudu još uvek nema direktnih i zvaničnih odgovora iz vladajuće koalicije. Demokratska stranka Srbije premijera Koštunice saopštava da će na ponude demokrata odgovriti na svom sutrašnjem glavnom odboru stranke, a za to vreme G17 Plus saopštava da je spreman da sa DS-om razgovara o svim pitanjima koja su u interesu Srbije. Ministar finansija Mlađan Dinkić kaže da je za ovu stranku većina tadićevih predloga prihvatljiva.

Sa druge strane, Socijalistička partija Srbije očito još nije rekla svoju poslednju reč; prvi test uslediće već u ponedeljak, jer socijalisti uslovljavaju održavanje sednice srpskog parlamenta minutom ćutanja za Slobodana Miloševića. Socijalisti, koji su inače već krenuli u unutarpartisjku borbu za čelnog čoveka stranke, najavili su ranije da vladu neće rušiti do maja ove godine, to jest do završetka crnogorskog referenduma. Sednica skupštine će u svakom slučaju dati odgovor na mnoga pitanja: hoće li se pristati na još jednu ucenu socijalista, i hoće li to biti prilika za Demokratsku stranku da se vrati u parlament.