Vozačka u Nemačkoj

Automobili prolaze munjevitom brzinom, dolaze sa svih strana, priključuju se u saobraćaj, neprestano menjaju trake, na putu sa pet traka. Ko god se po prvi put u životu našao za volanom na jednom od slavnih nemačkih autoputeva "autobana" sigurno ne zaboravlja ovo iskustvo. Za strance je posle kiselog kupusa, piva i Oktoberfesta, "autoban" možda najprepoznatljivi brend. Između ostalog i zbog toga što na njemu, po pravilu, nema ograničenja brzine.

Noćna mora za početnike

Međutim, ono što je za ljubitelje sportske vožnje san, za početnike je prava mora. Jer reagovati na na putu na kojem se automobili u proseku kreću brzinom od 100 kmh je nešto sasvim drugo nego kad pored vas s leve strane projure senke brzinom neretko većom i od 200kmh. U nevolji se nađu ne samo stranci koji prvi put voze po "autobanu" nego i kandidati za vozačku dozvolu u Nemačkoj.

Burcu ima 18 godina kao i većina onih koji ovde polažu "vozački". Prvi čas vožnje: situacija nije idealna, pada kiša, pet popodnei - "špic". Instruktor Klaus Heman je opušten. Preko dvostrukih komadi ima kontrolu nad vozilom. Zlu ne trebalo.

Vozačka za 2.000 evra

Burcu je vozački ispit mogla da polože i sa 17. Tada bi dobila tzv. probnu dozvolu s kojom bi mogla voziti samo u prisustvu nekog iskusnog vozača starijeg od 30 godina. U svakom slučaju vozačkom ispitu prethodi 21 čas teoretske nastave, nakon čega se polaže teorija. Tek nakon položene teorije i "najmanje" 12 časova praktične vožnje, što uključuje i vožnju pod "vanrednim" okolnostima poput vožnje noću i po "autobanu" - izlaz ise na ispit. Od 12 obaveznih praktičnih časova, na kraju ispadne u proseku 40, što naravno povećava cenu vozačke škole. Vozačka dozvola danas košta oko 2.000 evra. Polse uspešno položenog ispita stvar za vozače-početnike nije okončana. Probni rok traje dve godine i u tom razdoblju početnici ne smu počiniti ni jedan saobraćajni prekršaj, a za njih važi i pravilo "0 promila", za razliku od uobičajenih 0,5.

Desno za vožnju, levo za preticanje

Postoje još neke specifičnosti nemačkih autoputeva u poređenju sa recimo, američkim. Leva traka se u Nemačkoj koristi isključivo za preticanje nakon čega se treba vratiti u krajnju desnu traku. Međutim svakodnevica na brzim putevima između Baltika i Alpa izgleda drugačije. Vozači se slažu da su jedna od najgorih pojava na "autobanu" upravo notorni vozači po srednjim trakama. Ovakvo ponašanje, koje smanjuje protok ceste, se doduše kažnjava, ali sudeći po hroničnoj začepljenosti srednje trake, to očito ne plaši nikoga.Jedna od specifičnosti nemačkih autoputeva su i naranžasti stubovi s telefonima za hitne slučajeve. Usprkos tome što se mnogi pitaju kome su ovi skupi uređaji uopšte potrebni, u eri mobilnih telefona, u centru koji koordinira SOS pozive govore o 1.150 poziva dnevno.

Autori: Lori Herber/Nenad Kreicer

Odg. urednica: Dijana Roščić