1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Vreme je za povlačenje

29. januar 2011.

Od 2001. nemački Bundestag 13 puta je glasao o produženju mandata Bundesvera u Avganistanu. Po prvi put, posle devet godina, na vidiku je kraj misije u toj zemlji, pošto bi ove godine trebalo da počne povlačenje vojnika.

https://p.dw.com/p/QwZ2
Bundesver u Avganistanu
Bundesver u AvganistanuFoto: AP

U komentaru lista „Noje Osnnabriker Cajtung“ tim povodom piše: „Čudno je: iako samo manjina građana podržava misiju Bundesvera u Avganistanu, već više od devet godina u parlamentu postoji velika većina koja svaki put odobri mandat nemačke vojske. S obzirom na ovu diskrepancu, bilo je krajnje vreme da se, po prvi put, produženje misije poveže sa perspektivom povlačenja. Zar konačno, sva vlast, ne dolazi iz naroda, bar u teoriji? U praksi se neće mnogo promeniti… I dalje ostaje nejasno, koji vojnici i koliko njih bi mogli da se povuče.“

I komentator lista „Štutgarter Nahrihten“ sličnog je mišljenja: „Termin za povlačenje vojske nije više od izjave o nameri. Nemačka je na trećem mestu kada je reč o broju vojnika u sastavu međunarodnih snaga ona neće moći tako lako da prestane da pruža pomoć - u ljudstvu i logistici. Najvažnija ovde nije nacionalna, već internacionalna strategija koju saveznici stalno moraju da usaglašavaju, u zavisnosti od aktuelne situacije.“

Komentator lista „Mitelbajeriše cajtung“ smatra da je bitno što se planira povlačenje Bundesvera i dodaje: „Posle deset godina rata protiv Talibana i terorističkih snaga, Bundesver mora da osmisli scenario za izlaz iz konflikta u koji je lakomisleno poslat.“

Mubaraku je vreme da se povuče

Hosni Mubarak
Hosni MubarakFoto: picture-alliance/dpa

O situaciji u Egiptu, pod naslovom „Mubarakovo vreme je isteklo“ u listu „Rajniše Post“ piše: „Samo pre nekoliko dana bilo je nemoguće zamisliti slike koje nam stižu iz Kaira, Sueca i Aleksandrije. Sve veći protesni pokret izaziva režim koji već 30 godina vrši represiju nad Egipćanima. Ako je neko uopšte očekivao bilo kakav otpor protiv Mubaraka, onda ga je očekivao od muslimanske braće, jedinog političkog pokreta, koji ovaj vlastodržac nije mogao potpuno da uguši. Ali, na ulice nisu uzašli verski fanatici, već sasvim normalni ljudi, sa najnormalnijim zahtevima. Egipat, najvažnija arapska zemlja, nalazi se na prekretnici - ili će Mubarak primeniti iransko rešenje, što znači nemilosrdno proganjanje opozicije, pri čemu se ne bi ustezao ni od krvoprolića da bi zadržao vlast. A onda bi ga najkasnije sledeći protestni talas uklonio. Ili bi Mubarak pristao na reforme, pri čemu je jasno da ni taj preokret on ne bi mogao verodostojno da zastupa. Zapad kome je Mubarak godinama bio saveznik, mora mu jasno dati na znanje da je vreme da se povuče.“

A komentator lista „Švebiše Cajtung“ ide još dalje u svom komentaru: „Uprkos zabrani kominikacija u zemlji, Mubarak je već odavno izgubio. On ne želi da prihvati da mu preti ista sudbina kao i tuniskom kolegi Ben Aliju, koji u saudijskom egzilu prati dramatična zbivanja u Kairu… Kao naslednik egipatskog diktatora stoji na raspolaganju Mohamed El Baradej. Ovaj hrabri dobitnik Nobelove nagrade za mir pominje se kao eventualni predsednik prelazne vlade.“

Pripremila Mirjana Veljković-Kine

Odg. urednik: J. Leon