1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Vučić za izvoz

Dijana Roščić30. jun 2014.

Gavrilo Princip trebalo je da u subotu 28.6. u Andrićgradu bude heroj Vidovdana. Ali, čak je i političkim liderima koji su doputovali dan izgleda bio previše lep da bi se podsećali tog sumornog ubistva.

https://p.dw.com/p/1CSjP
100. Jahrestag Attentat von Sarajevo Premierminister Serbien Aleksandar Vucic
Foto: Reuters

Srpski premijer Vučić odrekao se radikalnih tonova. Ipak, nije hteo da dođe na manifestaciju u Sarajevu. Umesto toga, nastupio je u Višegradu, u starom ruhu, piše Frankfurter alegemajne cajtung.

„U Višegradu trenutno nema mosta preko Drine. U svakom slučaju, na istorijsku građevinu iz vremena Osmanlijskog carstva, koju je u svom delu opisao nobelovac iz Višegrada Ivo Andrić – normalnim danima nije moguće kročiti. Most sagrađen 1577. i od pre nekoliko godina proglašen svetskom baštinom, u veoma je lošem stanju i trenutno ga restauriraju Turci sopstvenim novcem i stručnjacima.

Međutim, u subotu (28.6.) je bio veliki dan i napravljen je izuzetak. Most je otvoren. Desetine hiljada Srba došlo je da proslavi Vidovdan, dan kada je 1389. godine srpski knez Miloš Oblić, navodno ubio sultana Murata. Tačno 525 godina kasnije, Srbin Gavrilo Princip ubio je austrijskog prestolonaslednika, što Srbi takođe smatraju razlogom za slavlje.

Već u rano jutro na mostu su se načičkali prodavci. Svaki štand ukrašen je srpskom zastavom. Naročito omiljene su majice sa slikom Putina i natpisom: 'Danas Krim, sutra KiM'. Putin nije došao u Višegrad, ali je zato tu bio srpski premijer Vučić. Njega žele da vide, zato su desetine hiljada Srba tu i pohrlile. Jer oni naravno znaju priču koja toj poseti prethodi.

Ta priča počinje 25. avgusta 1992. godine u Sarajevu, jednog od najtužnijih dana u istoriji glavnog grada Bosne i Hercegovine. Tog dana, Srbi su na meti imali Narodnu biblioteku. U požaru je izgorelo 1,5 miliona knjiga, među njima i rukopisi od neprocenjive vrednosti. Zbog konstantne pucnjave snajperista, vatrogasci su bili onemogućeni da ugase požar. Cilj Srba koji su od 1992. do 1995. držali na nišanu Sarajevo i pritom ubili 11.000 njegovih građana, bio je jasan: izbrisati kulturno sećanje grada. Poznavalac Bosne Andreas Ridlmajer kaže da je to bio 'najveći pojedinačni slučaj namernog spaljivanja knjiga u modernoj istoriji'.

Izgrađena za vreme Austro-ugarske vladavine, bila je to poslednja zgrada iz koje su izašli Franc Ferdinand i njegova supruga Sofija. Posle prijema u tadašnjoj gradskoj većnici, ušli su u auto u kojem su dve ulice dalje, ubijeni.

Posle više od dve decenije, zgrada je renovirana novcem Evropske unije i Austrije i sada blista starim sjajem. U subotu je tu, povodom ponovnog otvaranja, koncert održala Bečka filharmonija. Bio je to vrhunac manifestacija održanih povodom godišnjice atentata u Sarajevu. Pozvan je bio i Aleksandar Vučić. Međutim, on je otkazao. Povod za sumnju u proevropsku orijentaciju srpskog premijera ne daje činjenica da je otkazao dolazak – već razlog zbog kojeg je to učinio.

Zvanično, to je zbog natpisa na tabli renovirane gradske većnice u Sarajevu koji glasi: 'Na ovom mestu su srpski zločinci u noći između 25. i 26. avgusta 1992. zapalili Narodnu biblioteku Bosne i Hercegovine. U plamenu je nestalo više od dva miliona knjiga, časopisa i dokumenata. Pamtite i opominjite!'

Što se tiče sadržaja, to je u redu. Jer šta su drugo vojnici koji su pod Ratkom Mladićem, zapalili biblioteku i vatrogsce snajperima sprečavali da gase požar, nego zločinci.

Vučić zapravo nema ništa sa tom tablom, jer se on od svoje prošlosti distancirao i sad je, navodno, na drugoj strani. Međutim, Vučić je to video drugačije: 'Razmišljao sam o tome da dođem u Sarajevo. Ali, trebalo je tamo da stojim pored table na kojoj piše – srpski fašistički agresori. Izvinite, ali uz svo poštovanje, to ne mogu da uradim' – tako je on obrazložio svoj nedolazak.

To je pogrešno citirano jer o agresorima ili čak fašisitma, na tabli ne piše ništa. Ipak, niko Vučiću nije zamerio nedolazak, jer je stranih gostiju ionako bilo malo. Domaćini su se do prošle godine nadali da će doći Angela Merkel i Fransoa Oland i da će možda svečano biti najaviti i primanje svih balkanskih država u EU. Umesto toga, u Sarajevu je 28. juna 2014. Najviši strani gost bio austrijski predsednik Hanjc Fišer. A on se pametno držao po strani i govor nije održao.

Vučić je taj istorijski dan proveo u mestu koje se zove Andrićgrad. Pozvao ga je Emir Kusturica i Vučić je održao govor vredan pažnje: 'Danas, na najveći srpski praznik, nije vreme da se govori o malim ljudima i onima koji pokušavaju da zatruju našu istoriju, ili onima koji pokušavaju da nas primoraju na zaborav. Naša istorija je slavna, to je istorija borbe za slobodu i istorija patnje.'“

Frankfurter algemajne cajtung na kraju teksta iz kojeg prenosimo samo izvode, podseća da je srpski premijer danas (30.6.) u Berlinu. Tu sa ministrom spoljnih poslova Frank-Valterom Štajnmajerom otvara Forum Srbija-Nemačka. „Gosti će tu doživeti drugačijeg Vučića – Vučića za izvoz, Vučića koji se odrekao nacionalizma i prevazišao njegove autoritarne načine razmišljanja. Koji je pravi“, pita se na kraju teksta autor Frankfurter algemajne cajtunga.

Festival folklora

Srbi su opušteno slavili u Višegradu, a na zvaničnu manifestaciju, u Sarajevo, niko nije hteo da dođe, piše Frankfurter rundšau:

„Pa Vidovdan je, odgovara Stojan na pitanje šta to slavi. Vikend izlet sa 16-ogodišnjom ćerkom. Monter iz Sremske Mitrovice i njegova supruga Dragana odabrali su lep dan. Čuje se muzika, sunce prži, Drina tiho teče i donosi malo svežine. Dolazi premijer?, pita Stojan. Gost nije upućen u to da bi prijateljski festival folklora u Višegradu mogao da ima i politički karakter. Dragana kod prodavca nakita razgleda lepu ogrlicu, ćerka liže sladoled.

To je trebalo da bude velika kontra-manifestacija onoj zvaničnoj u Sarajevu. I upravo to je i bio događaj u Višegradu – ali drugačiji od onog od kojeg se strahovalo. Mesecima su diplomate iz cele Evrope pokušavale da Srbiju i Srbe pridobiju za to da dođu u Sarajevo na obeležavanje 100. godišnjice atentata koji je izazvao Prvi svetski rat, da se pridruže velikom pomenu. Uzalud. Na kraju je premijer Srbije odlučio da ne dođe u Sarajevo već u Andrićgrad, novi grad-kulisu reditelja i srbofila Emira Kusturice. Zauzvrat, sve države Evropske unije odlučile su da na Drinu ne pošalju svoje predstavnike.

I to kao da je dobro uticalo na raspoloženje onih koji su došli – bilo ih je nekoliko hiljada, ne mnogo što je i dobro, jer mesta za mnogo više ne bi ni bilo. To ni malo nije ličilo na pompezna srpska nacionalna slavlja devedesetih i nešto kasnije. Ni traga od ratničkih marševa iz ogromnih zvučnika i bradatih muškaraca kostimiranih u dobrovoljce. Za tako nešto Ivo Andrić, daroviti pripovedač i levičarski intelektualac po kojem je to mesto i dobilo ime, sigurno i nije pogodan.

Jedini koji je u subotu želeo da se malo bavi politikom bio je Emir Kusturica, čovek koji je osmislio manifestaciju. „Istorija se ne može menjati. To mora da shvati i Fišer“, rekao je on, kao i uvek namršten, misleći na predsednika Austrije, najvišeg stranog gosta u Sarajevu tog dana, na stotu godišnjicu atentata koji je počinio student Gavrilo Princip.

Princip je trebalo da bude heroj tog praznika. Ali, čak je i vladarima koji su doputovali, dan izgleda bio previše lep da bi se podsećali tog sumornog ubistva. Aleksandar Vučić, premijer Srbije, u svom kratkom govoru atentat nije ni pomenuo.“