1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zaštitimo jednoga – osnažimo hiljadu!

12. februar 2010.

Na svetskoj Konferenciji branilaca ljudskih prava u Dablinu okupilo se više od 100 boraca za ljudska prava iz više od 70 država sveta. Oni nailaze na razne probleme, a često i gube svoje živote. Nada, ipak, ostaje.

https://p.dw.com/p/LzNe
Protesti u Indoneziji protiv kršenja ljudskih prava
Protesti u Indoneziji protiv kršenja ljudskih pravaFoto: AP

Sudeći po svedočenjima i izlaganjima, branioci ljudskih prava još uvek su jedna od najugroženijih „vrsta“ na svetu. U najgorem položaju su branioci ljudskih prava iz pojedinih afričkih, azijskih, južno i centralnoameričkih država, gde često završavaju u zatvoru, bivaju oteti a neretko i ubijeni.

Zbog sigurnosti branilaca ljudskih prava, predstavnici medija zamoljeni su da ne prenose potresna svedočenja učesnika konferencije.

Meri Lovlor, direktorka irske nevladine organizacije Front lajn koja je organizovala konferenciju, za Dojče vele kaže da je prošle godine širom sveta ubijeno 24 branioca ljudskih prava, a nastavljene su i stigmatizacija i prozivanje aktivista, kako bi se javnost okrenula protiv njih.

Ipak, Meri Lovlor kaže da razloga za optimizam uvek ima: „Uvek ima razloga da budemo optimistični. Jer ono što u jednoj reči definiše branioce ljudskih prava jeste – nada“.

Ni predstavnik UN nije dobrodošao

Specijalni izvestilac Ujedinjenih Nacija za zaštitnike ljudskih prava Margaret Sekagja navodi da postoje mnoge države u svetu koje su odbile da je prime u zvaničnu posetu. Ipak, ona ocenjuje da su upravo branioci ljudskih prava zaslužni za osnivanje stalnog Međunarodnog krivičnog suda, koji je, prema njenim rečima, nagoveštaj garancije da se diktatori neće moći izvući od odgovornosti za kršenje ljudskih prava:

„Branioci ljudskih prava rade sa različitim međunarodnim organizacijama, šalju širom sveta informacije o kršenjima ljudskih prava i ustaju protiv autoritarnih režima“.

Ni u Srbiji nije ružičasto…

Milan Antonijević, iz beogradskog Komiteta pravnika za ljudska prava, jedini je, uz autora ovog teksta, bio učesnik konferencije iz regiona bivše Jugoslavije. Prema njegovim rečima, zabrinjavajuće je to što Srbija u poslednjih godinu dana nije odgovarala ni na jedan od dopisa specijalnog izvestioca UN za zaštitnike ljudskih prava, a brine i činjenica da ovi aktivisti još uvek ne uživaju adekvatan ugled u državi:

„Čak i kada vam pružaju podršku, oni to ne žele da rade javno. A to je prilično poražavajuće za naše političare“.

Ipak, uz dozu crnog humora, kada se saslušaju svedočenja branilaca ljudskih prava iz izrazito nedemokratskih država, može se zaključiti da aktivistima u Srbiji ni izbliza nije tako teško kao njihovim kolegama.

Na konferenciji je zaključeno da branioci ljudskih prava moraju između sebe da sarađuju i da uče jedni od drugih, baš kao što jedni od drugih uče predstavnici vlada različitih država, kada je u pitanju gušenje ljudskih prava. Sve to u skladu sa motom konferencije „Zaštitimo jednoga – osnažimo hiljadu“, koji je suprotan kredu diktatorskih režima: „Ubijmo jednoga – obeshrabrimo hiljadu“.

autor: Dinko Gruhonjić, Dablin

odg. urednik: Nemanja Rujević