1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Za rođendan želim novi nos!

14. januar 2014.

Osim knjiga ili igračaka, deca i mladi u Nemačkoj do sada su za Božić ili rođendane, mogla da dobiju i poklon-bon za operaciju nosa ili ušiju. Zahvati estetske hirurgije kod dece ubuduće bi trebalo da budu zabranjeni.

https://p.dw.com/p/1AqC5
Foto: MEHR

Jakob* ima 15 godina i želi „pod nož“. Nije zadovoljan svojim nosom, štaviše, pati zbog njega. S majkom, mlađim bratom i socijalnim radnikom, nalazi se u jednoj privatnoj klinici u Bonu gde mora na savetovanje. „Mislim da je moj nos preveliki. Prošle godine sam bio u jednoj bolnici, ali tamo me lekari nisu operisali jer sam bio suviše mlad. Ni sada još nisam punoletan, ali još uvek patim zbog nosa i zato sam siguran da će mi ovde pomoći“, priča Jakob.

Njegov slučaj, želja da operativnim zahvatom smanji veličinu nosa, veoma je sporan. Jakobljev nos, naime, funkcioniše savršeno, pa samim time za korekciju, s medicinske tačke gledišta, ne postoji nikakav razlog. Uprkos tome, on zbog toga duševno pati. U takvim slučajevima, odluka leži na plastičnim hirurzima. Oni vrlo pažljivo moraju da procene hoće li ili neće da obave željenu operaciju. „Granice nisu čvrste pa je na nama da sami procenimo koliki pritisak oseća pogođena osoba i porodica“, objašnjava plastični hirurug Peter Zipe.

On dodaje da, kada je konkretno reč o nosu, mora da postoji vrlo vidljiva razlika od na primer, uobičajene, „normalne“ veličine. „To znači da, ako neko na primer pati zbog svog nosa, iako je on u stvari sasvim normalan, tu osobu ne bih operisao, pogotovo ako je reč o maloletnom pacijentu koji često iz čisto 'estetskih razloga' žele korekcije“, navodi hirurg. On dodaje da njemu lično nije poznat ni jedan slučaj njegovih kolega koji bi pristali na zahvat kod maloletnika. Prema njegovom mišljenju, fenomen da roditelji ili rodbina deci za Božić ili rođendan poklanjaju poklon-bonove za plastičnu operaciju nosa ili grudi, u Nemačkoj zapravo ne postoji.

Dr Peter Zipe
Dr Peter ZipeFoto: DW/E.Yorck von Wartenburg

Politika bi da se umeša

Pa ipak, do sada plastične operacije (iz estetskih razloga) kod dece i mladih u Nemačkoj i nisu bile velika retkost. Od povećanja grudi ili smanjenja ušiju ili nosa, maloletnike je često delio samo potpis na dozvoli roditelja, odnosno, staraoca. Ali to bi uskoro trebalo da se promeni. Zdravstveni i medicinski stručnjaci iz nemačkih vladajućih stranaka (CDU/CSU i SPD) žele da zakonski zabrane plastične operacije kod maloletnih osoba, ukoliko za njih ne postoji neka izričita zdravstvena potreba. Ukoliko bi ona zaista postojala, onda bi takve operacije i dalje bile moguće. Jedan od razloga bi i nadalje mogla da bude – duševna bol i patnja. Na primer, ukoliko neko dete svakodnevno doživljava poniženja u školi od strane druge dece zbog prevelikog nosa ili ušiju.

„Političari u tome vide veći problem nego mi, odnosno, veći nego što on uopšte postoji. Politika polazi od toga da se deset odsto zahvata na području plastične hirurgije vrši nad decom. Ali to nije tako. Možda samo jedan procenat svih plastičnih zahvata otpada na decu i pri tom je u većini reč o 'klempavim' ušima“, kaže Kerstin fon Ark iz Nemačkog društva za plastičnu i estetsku hirurgiju.

Usisavanje masnog tkiva kod dece bi uskoro trebalo da bude zabranjeno
Usisavanje masnog tkiva kod dece bi uskoro trebalo da bude zabranjenoFoto: picture-alliance/dpa Themendienst

Štefani (ne) nosi kečke

I Štefani je imala „klempave“ uši – do njene pete godine. Njeni roditelji su s njom razgovarali o mogućnostima operacije. „Naš otorinolaringolog nam je preporučio korektivnu operaciju ušiju pre nego što Štefani krene u školu kako je druga deca ne bi zadirkivala“, priča njena majka objašnjavajući ondašnju situaciju i razloge koji su doveli do operacije.

Prema mišljenju plastičnog hirurga Zipea, takve operacije ušiju su čista rutina. Slučajeve kao Štefani i on je već imao u svojoj ordinaciji. „U suštini, tu nije reč o čisto estetskim razlozima, budući da ta deca zaista pate zbog svog izgleda. Druga deca ih često zadirkuju, pa se mnogi više ne usuđuju ni da idu u školu i tako se socijalno povlače. U takvom slučaju, operacija, s medicinske tačke gledišta, ima smisla“, kaže on.

Štefani pre operacije
Štefani pre operacijeFoto: privat

Sama Štefani je takođe zadovoljna svojim današnjim izgledom, a i činjenicom da je operacija obavljena na vreme tako da je drugi nisu zadirkivali. „I sama sam htela operaciju. Nisam želela da tako ostane zauvek. Bilo mi je neugodno zbog ušiju i nisam se čak usudila ni da nosim kikice“, priča Štefani.

Njena operacija protekla je bez ikakvih problema. Nakon zahvata je, doduše, osećala bolove, ali već nakon jednog dana mogla je da ide u dečiji vrtić. „Morala sam samo da pazim da me niko ne dodirne na mestima na kojima su bili šavovi. I jako me bolelo“, seća se Štefani. Ali, nakon nekoliko sedmica, sve je ponovno bilo u redu. Od tada se oseća mnogo bolje i srećna je što se odlučila na taj korak. „Sada čak nosim i kikice. Jednostavno, ovako je lepše. Nije mi žao da sam to uradila.“

Najčešće, ipak, medicinski razlozi

„Operacije ušiju čine oko 80 odsto svih plastičnih operacija kod maloletnika. Ipak, ima i drugih slučajeva. Ginekomastija na primer, takođe je jedan od razloga, ali vrlo redak. Reč je o poremećaju prilikom kojeg dečacima (odnosno, muškarcima) rastu ženske grudi. Operacije poput uklanjanja masnog tkiva su već prava retkost, i gotovo da ih i nema“, kaže Fon Ark.

Ona pretpostavlja da će, ukoliko zaista bude usvojen novi zakon o regulaciji plastičnih operacija kod maloletnih osoba, deca i mladi tada pre zahvata morati da prođu psihološko veštačenje. „Za nas se tim zakonom ništa neće promeniti. Slučajevi koje mi operišemo medicinski su opravdani, tako da nemamo zapravo nikakav povod da nešto u našoj praksi ili ponašanju menjamo“, kaže plastični hirurg.

Pa ipak, uprkos mišljenjima samim hirurga, Dirk Lancerat, filozof na Nemačkom centru za etiku, smatra da bi ipak bilo bolje da se politika uključi i donose konkretne zakone. On podseća da je plastična hirurgija počela da se razvija nakon Prvog svetskog rata, ali od tada se i mnogo tog promenilo. „Pogotovo kada je reč o estetskim zahvatima, mislim da su nam potrebne jasne smernice i zakonski okviri. Ipak, pritisak koji osećaju mladi i deca dolazi u prvom redu iz društva koje tu zaluđenost lepotom ne samo toleriše već je i podržava i podstiče“, kaže on. S njim se slaže i Fon Ark. „Mladi su pod velikim uticajem medija. Oni se tek pronalaze i na njih televizija ima veliki uticaj. Estetski zahvati se na televiziji mogu videti svakog dana i uvek prolaze bez komplikacija. Ali u stvarnosti to nije uvek slučaj“, kaže ona.

Dirk Lancerat
Dirk LanceratFoto: DW/E.Yorck von Wartenburg

Međutim, rizično ili ne, Jakob se odlučio na operaciju. Ne boji se, samo želi da što pre obavi operaciju nosa – delimično i zato što strahuje od novog zakona. On je doduše siguran da bi, uprkos zakonu, dobio dozvolu za zahvat, s obzirom na duševnu bol i patnju. Ali, kako kaže, „što je sigurno, sigurno je.“

Autori: Fabijan Šmit / Željka Telišman

Odgovorni urednik: Ivan Đerković

* pravo ime poznato redakciji